Rev2 1661/2023 3.5.15.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1661/2023
12.06.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Marine Milanović i Zorice Bulajić, članova veća, u parnici tužioca AA iz sela ..., ..., čiji je punomoćnik Ivana Stanković, advokat iz ..., protiv tuženog Metalna industrija „Alfa - plam“ AD Vranje, radi poništaja rešenja i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 5402/22 od 11.01.2023. godine, u sednici održanoj 12.06.2024. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 5402/22 od 11.01.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vranju P1 402/21 od 25.05.2022. godine, odbijen je, kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se poništi, kao nezakonito rešenje tuženog o otkazu ugovora o radu broj ...-.../... od 13.11.2018. godine, te da se obaveže tuženi da tužioca vrati na rad i rasporedi ga na radno mesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, znanju, sposobnostima i radnom iskustvu, kao i za troškove parničnog postupka.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 5402/22 od 11.01.2023. godine, odbijena je, kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Tuženi je podneo odgovor na reviziju.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu odluku, u smislu odredbe člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20), pa je našao da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio u radnom odnosu kod tuženog i obavljao poslove ... na osnovu ugovora o radu od 04.04.2013. godine. Rešenjem tuženog od 13.11.2018. godine tužiocu je otkazan ugovor o radu zbog povrede radne obaveze koja se ogleda u proneveri, krađi i pokušaju krađe imovine društva, bez obzira na vrednost, kao i saučesništvo, shodno članu 179. stav 2. tačka 5. Zakona o radu i članu 121. stav 2. tačka 5. i članu 122. stav 1. tačka 14. Kolektivnog ugovora tuženog od 08.12.2017. godine. U rešenju je navedeno da je zaposleni 27.09.2018. godine u 08,08 časova izvršio krađu imovine društva bez obzira na vrednost na taj način što je bez naloga i protivpravno izvozio van kruga fabrike kamionom tuženog kutije sa delovima (šarniri i testo) koje mu je predao zaposleni BB i time učinio povredu radne obaveze utvrđene Kolektivnim ugovorom i Zakonom o radu. Pre donošenja rešenja tužiocu je dostavljeno upozorenje od 24.10.2018. godine. Prema video snimku sigurnosnih kamera, koji traje oko šest minuta, VV koji se nalazi u prostoru za šamot iza paravana, stavio je u kantu određenu kutiju i izneo je iz ovog prostora, gde je na dnevnom svetlu predao samo kutiju magacioneru BB. Vidi se da putem do magacina dolazi i tužilac, da delimično ulazi u magacin, odnosno da se nalazio na vratima magacina, te da je preuzima kutiju od BB, nakon čega nastavlja kretanje ka kamionu, noseći kutiju koju stavlja u kamion tuženog, ... . Prema izjavi VV od 11.10.2018. godine, koja je sačinjene pred poslodavcem on je uzeo samo jednu kutijicu šarnira, desetak komada i to dva - tri puta, jednu kesu blata, a sve je to predao BB, a ovu radnju su vremenski vršili dva - tri meseca. Priznaje da je pogrešio i da neće više ponavljati ovu radnju. Prema pisanoj izjavi BB, od istog datuma, VV iznosio je delove iz montaže – šarnire i testo, koje delove je van kapije iznosio preko brze pošte „...“ - ... GG i iste je prodavao na ... . Služba bezbednosti na radu sačinila je izveštaj o praćenju sumnjive radnje 22.10.2018. godine, vezano za događaj od 27.09.2018. godine. Hronološki je opisan ovaj događaj, te je navedeno da je u 07,36 časova VV izneo kutiju u prostoriju za pripremu blata (šamotara) koju je stavio u plastičnu kantu i na sumnjiv način izneo do izlaznih vrata, izvadio kutiju i predao BB, a praznu kantu vratio nazad. On je preuzeo kutiju i odneo do magacina šipkastog materijala gde je na ulaznim vratima očekivao ... AA, ovde tužioca, koji je ubrzo naišao i preuzeo kutiju u 08,08 časova. Kutiju je nakon toga izvezao kamionom iz fabričkog kruga tuženog.

Polazeći od ovako utvđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su zaključili da je tužilac učinio povredu radne obaveze iz člana 121. stav 2. tačka 5. i člana 122. stav 1. tačka 14. Kolektivnog ugovora tuženog koja predviđa da se zaposlenom može otkazati ugovor o radu ukoliko izvrši proneveru, krađu, pokušaj krađe imovine društva bez obzira na vrednost, kao i saučesništvo u istom, odnosno ako zaposleni svojom krivicom učini povredu radne obaveze utvrđene opštim aktom ili ugovorom o radu, koje su mu osporenim rešenjem stavljene na teret. Naime, način iznošenja kutije, u kojoj se nalazi imovina tuženog i ponašanje tužioca, VV i BB ukazuje da je tužilac kritičnom prilikom učestvovao u iznošenju imovine tuženog iz fabričkog kruga, te da zbog navedene učinjene povrede radne obaveze postoji zakonski osnov za otkaz ugovora o radu. Tuženi je dostavljanjem pismenog upozorenja tužiocu ispoštovao proceduru propisanu članom 180 Zakona o radu.

Po oceni Vrhovnog suda, odluke nižestepenih sudova zasnovane su na pravilnoj primeni materijalnog prava.

Osporenim rešenjem tuženog tužiocu zaposlenom na radnom mestu ... u Službi logistike otkazan je ugovor o radu zbog povrede radne obaveze iz člana 121. stav 2. tačka 5. i člana 122. stav 1. tačka 14. Kolektivnog ugovora kod poslodavca od 08.12.2017. godine i člana 179. stav 2. tačka 5. Zakona o radu koje se ogleda u proneveri, krađi i pokušaju krađe imovine društva, bez obzira na vrednosti, kao i saučesništvo zbog toga što je 27.09.2018. godine, u 08,08 časova izvršio krađu imovine društva, bez obzira na vrednost, na taj način što je bez naloga i protivpravno izvozio van kruga fabrike kamionom kutije sa delovima (šarniri i testo), koje mu je predao zaposleni BB i time učinio povredu radne obaveze utvrđene Kolektivnim ugovorom poslodavca i Zakonom o radu.

Prema članu 179. stav 2. tačka 5. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ broj 24/05...113/17), poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji svojom krivicom učini povredu radne obaveze i to ako učini drugu povredu radne obaveze utvrđenu opštim aktom, odnosno ugovorom o radu.

Članom 121. stav 2. tačka 5. Kolektivnog ugovora tuženog od 08.12.2017. godine propisano je da poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji svojom krivicom učini povredu radne obaveze i to: ako učini drugu povredu radne obaveze utvrđenu opštim aktom, odnosno ugovorom o radu, a članom 122. stav 1. tačka 14. da su povrede radnih obaveza zbog kojih zaposlenom može prestati radni odnos saglano članu 121. stav 2. tačka 5: pronevera, krađa, pokušaj krađe imovine društva od strane zaposlenog, bez obzira na vrednost, kao i saučesništvo.

Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizilazi da je tužilac izvršio navedenu radnju povrede radne obaveze koja mu je osporenim rešenjem stavljena na teret, kao i da je odgovoran za njeno izvršenje. Stoga su pravilno nižestepeni sudovi zaključili da je tužilac svojom krivicom učinio povredu radne obaveze predviđene članom 121. stav 2. tačka 5. i člana 122. stav 1. tačka 14. Kolektivnog ugovora, koja je tužiocu stavljena na teret osporenim rešenjem, čime je obrazovan otkazni razlog iz člana 179. stav 2. tačka 5. Zakona o radu. Postupak otkaza ugovora o radu sproveden je u skladu sa zakonom, a tužiocu je omogućeno pravo na odbranu dostavljanjem pismenog upozorenja saglasno članu 180. stav 1. zakona.

Kod izloženog, tužiocu je zakonito otkazan ugovor o radu, pa nisu ispunjeni ni uslovi za vraćanje na rad iz člana 191. stav 1. Zakona o radu.

Kod navedenog neosnovani su revizijski navodi kojima se ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava.

Tužilac navodima da je postupak pred Osnovnim javnim tužilaštvom u Vranju Kt 755/18 okončan odbacivanjem krivične prijave i da je prvostepeni sud morao da vodi računa da li je u povredama radne obaveze bilo elemenata krivičnog dela u reviziji ponavlja navode isticane u žalbi protiv prvostepene presude koji su pravilno ocenjeni kao neosnovani u obrazloženju pobijane presude, iz razloga koje prihvata i Vrhovni sud.

Iz napred navedenih razloga, s obzirom da se ostalim navodima revizije osporava ocena izvedenih dokaza, a time i utvrđeno činjenično stanje, što ne može biti revizijski razlog prema odredbi člana 407. stav 2. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je primenom člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Dragana Marinković, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković