
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1716/2020
25.11.2020. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac predsednika veća, Jelene Borovac i Dragane Marinković, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Golub Zindović, advokat iz ..., protiv tuženog JP „Elektroprivreda Srbije“ Beograd, Ogranak Panonske TE-TO Novi Sad, koga zastupa Rajko Marić, advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3155/19 od 10.02.2020. godine, u sednici održanoj 25.11.2020. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3155/19 od 10.02.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P1 142/18 od 13.06.2019. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se kao nezakonito poništi rešenje tuženog broj ... kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu broj ... od ...2006. godine sa pripadajućim aneksima, i utvrđeno da mu je radni odnos prestao danom dostavljanja navedenog rešenja od 10.11.2017. godine i da se tuženi obaveže da ga vrati na rad i rasporedi na poslove koje je radio u momentu otkazivanja ugovora o radu i da mu naknadi troškove parničnog postupka. Tužilac je obavezan da tuženom naknadi troškove postupka od 98.250,00 dinara, sa kamatom od izvršnosti do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3155/19 od 10.02.2020. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P1 142/18 od 13.06.2019. godine. Zahtev tuženog za naknadu troškova odgovora na žalbu je odbijen.
Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužilac je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP učinjene u postupku pred drugostepenim sudom i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. ZPP i našao da revizija nije osnovana.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju nakon pisanog upozorenja od 28.09.2017. godine o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu tužiocu, zbog neopravdanog izostanka sa posla u periodu od 28.08. do 13.09.2017. godine, o učinjenoj povredi radne obaveze iz člana 179. stav 2. tačka 12. Zakona o radu i člana 10. Ugovora o radu, na koje se u roku izjasnio tužilac i granski sindikat, tuženi poslodavac je rešenjem od 10.11.2017. godine tužiocu otkazao ugovor o radu zbog povrede radne obaveze iz člana 179. stav 2. tačka 5. Zakona o radu i člana 10. Ugovora o radu jer je u postupku utvrđeno da se na posao nije javio 13 radnih dana počev od 28.08. do 13.09.2017. godine, a izostanak nije opravdao. Zbog bezuspešne lične dostave rešenje je objavljeno na oglasnoj tabli tuženog dana 20.11.2017. godine, o čemu je sačinjena pismena beleška 29.11.2017. godine.
Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi ocenili da je tužiocu zakonito otkazan ugovor o radu zbog neopravdanog izostanka sa posla 13 radnih dana.
Za svoje odluke su dali razloge koje u svemu kao pravilne i potpune prihvata i Vrhovni kasacioni sud.
Naime u ovom postupku nije bilo sporno da je tužilac imao neiskorišćene slobodne dane u 2017. godini, ali je sporno da li je navedene dane koristio uz odobrenje poslodavca, odnosno da li je podneo pisani zahtev za korišćenje slobodnih dana.
Naime, tužiocu je po njegovom zahtevu od 15.05.2017. godine rešenjem odobreno korišćenje godišnjeg odmora za 2016. godinu u trajanju od 12.06.2017. godine do 30.06.2017. godine, koje je tužilac u dva navrata prekidao zbog privremene sprečenosti za rad usled bolesti, ali je svakako godišnji odmor i privremena sprečenost istekla sa danom 25.08.2017. godine, a tužilac je bio u obavezi da se na rad javi prvog radnog dana po isteku u ponedeljak 28.08.2017. godine. Tužilac se od tada do 13.09.2017. godine (u 10,00 časova) na posao nije pojavio, a nije u međuvremenu podneo pisani zahtev za odobrenje korišćenja slobodnih dana, iako je na to u više navrata od strane poslodavca pozivan.
Imajući u vidu navedeno kako tužilac nije podneo pisani zahtev za korišćenje slobodnih dana po osnovu prekovremenog rada, na šta je bio u obavezi, već je samovoljno u periodu od 28.08.2017. do 13.09.2017. godine izostao sa rada, a izostanak nije opravdao, postojao je osnov za donošenje rešenja o otkazu na osnovu člana 179. stav 2. tačka 5. Zakona o radu i člana 10. Ugovora o radu, kako to pravilno zaključuju i nižestepeni sudovi.
Tužilac u reviziji ponavlja žalbene navode, koji su bili predmet pravilne ocene drugostepenog suda da mu je obaveza na podnošenje zahtev predočena 28.08.2017. godine, jer neopravdano izostaje sa rada, to je on očigledno ignorisao, a svoju obavezu dolaska i podnošenja zahteva prilagođavao svojim povratkom iz ..., odnosno vremenu koji njemu u tom trenutku odgovara. Nadalje, on je u više navrata pomerao datum dolaska na rad, te obećanja da će pisano da podnese zahtev za korišćenje slobodnih dana, a 13.09.2017. godine na rad je došao tek oko 10,00 časova iako je radno vreme počelo u 07,00 sati. Takvim ponašanjem je nesumnjivo izvršio povredu radne obaveze iz člana 10. Ugovora o radu, pa nisu osnovani navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava.
Na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Zvezdana Lutovac,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić