
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1793/2020
03.09.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina, Marine Milanović, Katarine Manojlović Andrić i Gordane Džakula, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Branko Aleksić, advokat iz ..., protiv tužene Javne medijske ustanove ,,Radiotelevizija Srbije“, Beograd, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 374/20 od 07.02.2020. godine, u sednici održanoj 03.09.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 374/20 od 07.02.2020. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 374/20 od 07.02.2020. godine.
ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu troškova postupka po reviziji.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 795/18 od 09.04.2019. godine, u prvom stavu izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi da tužiocu na ime naknade štete po osnovu manje obračunate i isplaćene plate isplati iznos od 123.027,74 dinara sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u tom stavu izreke, počev od dana dospeća svakog pojedinačnog mesečnog iznosa, do konačne isplate, za period od januara 2016. godine do februara 2018. godine. Drugim stavom izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 374/20 od 07.02.2020. godine, prvim stavom izreke, žalba tužioca je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena. Drugim stavom izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova postupka po žalbi.
Protiv pravosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 87/18).
Prema odredbi člana 404. stav 1. ZPP, revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Vrhovni kasacioni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi da se dozvoli posebna revizija, jer u konkretnom slučaju ne postoji nijedan od razloga navedenih u odredbi člana 404. stav 1. ZPP zbog kojih bi reviziju trebalo izuzetno dozvoliti. Predmet spora u ovom slučaju je potraživanje tužioca na ime naknade štete zbog manje isplaćenih zarada u periodu od januara 2016. zaključno sa februarom 2018. godine. Nižestepeni sudovi su tužbeni zahtev odbili našavši da je u spornom periodu tužiočeva zarada pravilno umanjivana za 10% na osnovu odredaba člana 5. Zakona o privremenom uređivanju osnovica za obračun i isplatu plata, odnosno zarada i drugih stalnih primanja kod korisnika javnih sredstava („Službeni glasnik RS“ br. 116/14).
Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, pogrešno stanovište tužioca da se odredbe navedenog zakona ne odnose na zaposlene u javnim medijskim servisima jer sredstva za svoje finansiranje obezbeđuju naplatom takse koja ne može biti javni prihod. Vrhovni kasacioni sud ukazuje na to da, saglasno odredbama člana 35. stav 1. i člana 36. stav 1. tačka 2) Zakona o javnim medijskim servisima („Službeni glasnik RS“, br. 83/14... 108/16), Republika Srbija obezbeđuje stabilno i dovoljno finansiranje osnovne delatnosti javnog medijskog servisa iz sredstava budžeta. Dakle, javni medijski servis jeste korisnik javnih sredstava u smislu Zakona o privremenom uređivanju osnovica za obračun i isplatu plata, odnosno zarada i drugih stalnih primanja kod korisnika javnih sredstava, s tim što korišćenje budžetskih sredstava ne sme da utiče na njegovu uređivačku nezavisnost i institucionalnu autonomiju.
Vrhovni kasacioni sud je prilikom odlučivanja o dozvoljenosti posebne revizije imao u vidu i to da revident nije dostavio dokaze o neujednačenoj sudskoj praksi u predmetima sa istim ili bitno sličnim činjeničnim i pravnim osnovom, kao i da se ne radi o pravnom pitanju koje treba razmotriti u opštem interesu ili u interesu ravnopravnosti građana.
Ispitujući dozvoljnost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5) ZPP, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Prema članu 441. ZPP, revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu u ovoj vrsti sporova, dozvoljenost revizije se ocenjuje na osnovu člana 403. stav 3. ZPP, prema kome revizija nije dozvoljena, ukoliko vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovom sporu radi naknade štete po osnovu manje obračunate i isplaćene plate za pripadajućom kamatom, podneta je sudu dana 05.03.2018. godine. U podnesku od 29.03.2019. godine, tužilac je preinačio tužbu i kao vrednost predmeta spora označen je iznos od 123.027,74 dinara.
Kako vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan preinačenja tužbe, revizija tužioca nije dozvoljena.
Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.
Odluka o troškovima postupka iz stava trećeg izreke je doneta primenom člana 163. stav 2. u vezi člana 153. ZPP, imajući u vidu da tužilac nije uspeo u ovom postupku.
Predsednik veća – sudija
Slađana Nakić Momirović,s.r.
Za tačnost otpravka
upravitelj pisarnice
Marina Antonić