
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1805/2025
15.04.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Ivan Toskić, advokat iz ..., protiv tuženog Društvo sa ograničenom odgovornošću za proizvodnju, usluge i promet RIZ Aleksandrovac, čiji je punomoćnik Milomir Damjanović, advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1983/24 od 23.10.2024. godine, u sednici održanoj 15.04.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1983/24 od 23.10.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenom.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1983/24 od 23.10.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1983/24 od 23.10.2024. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Brusu, Sudska jedinica u Aleksandrovcu P1 50/23 od 19.08.2024. godine kojom je obavezan tuženi da tužiocu na ime duga isplati 128.611,49 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 01.08.2023. godine do ispalte, kao i da mu na ime naknade troškova parničnog posutpka isplati 125.414,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Po oceni Vrhovnog suda, nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS”, br. 72/2011…10/2023, u daljem tekstu: ZPP).
Pravnosnažnom presudom, primenom materijalnog prava iz odredbi Zakona o radu i Zakona o obligacionim odnosima, nakon ocene da tužilac nije zapao u poverilačku docnju, obavezan je tuženi da tužiocu isplati neisplaćeni deo zarade za maj 2023. godine i zaradu za jun 2023. godine u iznosu koji je prema nalazu veštaka ekonomsko finansijske struke obračunat na osnovu broja ostvarenih časova rada tužioca kod tuženog i usmeno ugovorene cene rada od 5 evra po radnom času, sa zakonskm zateznom kamatom, u granicama postavljenog tužbenog zahteva, od dospelosti zarade za jul 2023. godine do isplate.
Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, činjenice utvrđene u postupku i način presuđenja, Vrhovni sud je ocenio da je drugostepena odluka u skladu sa praksom revizijskog suda i pravnim stavovima izraženim u odlukama Vrhovnog suda, u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima tužilaca, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom, zbog čega nema uslova za odlučivanje u reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, radi razmatranja pravnog pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Revizijom se osporava ocena dokaza i pravilno utvrđeno činjenično stanje, što ne predstavlja razlog za primenu instituta izuzetne dozvoljenosti revizije.
Imajući u vidu navedeno, primenom člana 404. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija tužene nije dozvoljena.
Odredbom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP je propisano da revizija nije dozvoljena ako je izjavljena protiv presude protiv koje po zakonu ne može da se podnese. (član 403. st.1.i 3.)
Odredbom člana 441. ZPP propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.
U sporovima radi novčanog potraživanja iz radnog odnosa revizija je dozvoljena pod istim uslovima kao i u imovinskopravnim sporovima koji se odnose na novčano potraživanje.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj pravnoj stvari je podneta 27.09.2023. godine. Vrednost predmeta spora pobijenog dela pravnosnažne presude je 128.611,49 dinara.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu, koji se odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora pobijenog dela pravnosnažne presude ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena, pa je primenom člana 413. ZPP odlučeno kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Branka Dražić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
