Rev2 1818/2019 3.5.9

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1818/2019
13.06.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića, Zorane Delibašić, Biserke Živanović i Božidara Vujičića, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Dejan Krstić advokat iz ..., protiv tuženog A.D. ... „BB“ ..., čiji je punomoćnik Boris Bogdanović advokat iz ..., odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3058/18 od 05.12.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 13.06.2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3058/18 od 05.12.2018. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3058/18 od 05.12.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Somboru P1 438/2017 od 07.09.2018. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužilji za period od avgusta meseca 2015. godine zaključno sa decembrom mesecom 2016. godine, na ime naknade troškova za regres za korišćenje godišnjeg odmora isplati ukupan iznos od 50.811,13 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni mesečni iznos počev od dana dospelosti do isplate, sve bliže navedeno u tom stavu izreke, u roku od 8 dana, pod pretnjom prinudnog izvršenja. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužilji za period od avgusta meseca 2015. godine zaključno sa decembrom mesecom 2016. godine, na ime naknade troškova za ishranu u toku rada isplati iznos od 129.285,67 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni mesečni iznos počev od dana dospelosti do isplate, sve bliže navedeno u tom stavu, u roku od 8 dana, pod pretnjom prinudnog izvršenja. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi da tužilji nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 89.941,94 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti odluke do isplate, u roku od 8 dana, pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3058/18 od 05.12.2018. godine, odbijena je žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Somboru P1 438/17 od 07.09.2018. godine.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odlučuje na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku zbog potrebe ujednačavanja sudske prakse.

Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku (ZPP), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako Vrhovni kasacioni sud oceni da je potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, ujednačiti sudsku praksu ili dati novo tumačenje prava (posebna revizija).

U konkretnom slučaju, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, ne postoji potreba ujednačavanja sudske prakse (razlog na kojem tuženi zasniva posebnu reviziju) jer pobijana presuda ne odstupa od sudske prakse - presuda ovog suda Rev2 176/2015 od 03.02.2016. godine i Rev2 2205/2016 od 27.10.2016. godine, donetih u činjenično i pravno istovetnim sporovima. Pošto ne postoje drugi razlozi predviđeni navedenom odredbom zbog kojih bi bilo mesta odlučivanju o posebnoj reviziji, niti ih tuženi navodi, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tuženog nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, koja se u ovom postupku shodno primenjuje na osnovu člana 436. istog zakona, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

U konkretnom slučaju, tužba u ovom sporu podneta je dana 07.06.2017. godine, a vrednost pobijenog dela drugostepene presude je 180.096,80 dinara, koji iznos očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Imajući u vidu da se radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je revizija nedozvoljena.

Iz tog razloga, na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća - sudija

Branislava Apostolović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić