Rev2 1820/2015 tehnološki višak

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1820/2015
10.02.2016. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Milomira Nikolića, predsednika veća, Marine Govedarica i Slađane Nakić Momirović, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca B.A. iz P., čiji je punomoćnik D.S., advokat iz P., protiv tuženog P. P., DOO iz P.a, čiji je punomoćnik T.M.M., advokat iz N., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3487/14 od 04.06.2015. godine, na sednici održanoj 10.02.2016. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3487/14 od 04.06.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Osnovni sud u Prokuplju, presudom P1 34/14 od 01.07.2014. godine, odbio je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca, kojim je tražio da se poništi kao nezakonito rešenje tuženog broj 2712 od 14.11.2013. godine, o prestanku radnog odnosa tužiocu otkazom ugovora o radu broj 36 od 24.02.2011. godine, i naloži tuženom da vrati tužioca u radni odnos na poslovima „inkasant-iznalazač“ (stav prvi izreke). Naložio je tužiocu da naknadi tuženom troškove postupka u iznosu od 70.500,00 dinara (stav drugi izreke).

Apelacioni sud u Nišu, presudom Gž1 3487/14 od 04.06.2015. godine, odbio je kao neosnovanu žalbu tužioca i potvrdio presudu Osnovnog suda u Prokuplju P1 34/14 od 01.07.2014. godine.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu, na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP (''Sl. glasnik RS'', broj 72/11, 49/13-US, 74/13- US i 55/14), pa je utvrdio da revizija tužioca nije osnovana.

U postupku pred nižestepenim sudovima, nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na osnovu člana 408. ZPP. U reviziji se uopšteno ukazuje da je drugostepeni sud učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP, revizijskom razlogu propisanog odredbom člana 407. stav 1. tačka 3. ZPP. Međutim, kako se u reviziji određeno ne navodi o kojoj se eventualno učinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP, učinjenoj u postupku pred drugostepenim sudom radi, a koja je bila ili je mogla biti od uticaja na donošenje zakonite i pravilne presude, to se u tom delu revizijom ne dovodi u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio u radnom odnosu kod tuženog na poslovima i radnim zadacima inkasanta na neodređeno vreme, na osnovu ugovora o radu od 24.02.2011. godine. Tuženi je osporenim rešenjem od 14.11.2013. godine, otkazao tužiocu ugovor o radu, zbog prestanka potrebe za njegovim radom i konstatovao da će tužiocu biti isplaćena otpremnina u iznosu od 289.705,48 dinara i kao datum prestanka radnog odnosa upisan je 13.11.2013. godine. Donošenju osporenog rešenja je prethodila odluka tuženog o pokretanju postupka utvrđivanja viška zaposlenih od 02.10.2013. godine, kao i odluka o pokretanju postupka za izmenu Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova kod tuženog od 02.10.2013. godine, radi prilagođavanja i izmenjenoj organizaciji rada i homogenizaciji poslova na nivou kompanije. Tuženi je 03.10.2013. godine, doneo odluku o usvajanju izmene Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova kod tuženog, usled potreba za reorganizacijom radnih mesta u ovom privrednom društvu, shodno nastalim ekonomskim potrebama, odnosno potrebama prilagođavanja izmenjenoj organizaciji rada i homogenizaciji poslova na nivou kompanije. Pravilnikom o izmeni Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova kod tuženog od 03.10.2013. godine, smanjen je broj izvršilaca na poslovima i radnim zadacima „inkasant-iznalazač“, tako što je umesto 10 utvrđen broj od 6 izvršilaca. Ovim Pravilnikom smanjen je i broj administrativnih radnika u računovodstvu, sa 5, na 3 izvršilaca. Tuženi je na osnovu odluke o pokretanju postupka utvrđivanja viška zaposlenih utvrdio kriterijume za određivanje viška zaposlenih, gde su kao osnovni kriterijum definisani rezultati rada u proteklih godinu dana, koji se utvrđuje prema obrazloženoj oceni neposrednog rukovodioca zasnovanom na elementima ostvarenog učinka prema utvrđenim normativima, kvaliteta obavljenog posla, efikasnosti rada, odnosa prema radu i radnim zadacima i kao dopunski kriterijumi koji se primenjuju, ukoliko zaposleni ostvaruju jednake rezultate rada, propisani su broj članova porodice koji ostvaruju zaradu, pri čemu prednost ima zaposleni sa dužim radnim stažom i manjim brojem članova porodice koji ostvaruju zaradu, dužina radnog staža, pri čemu prednost ima zaposleni sa dužim radnim stažom i broj dece na školovanju, pri čemu prednost ima zaposleni koji ima više dece na školovanju. Osporeno rešenje o prestanku radnog odnosa tužiocu otkazom ugovora o radu je doneto na osnovu odredbe člana 179. stav 1. tačka 9. Zakona o radu, zato što je usled tehnoloških, ekonomskih i organizacionih promena, prestala potreba za radom tužioca na poslovima i radnim zadacima inkasanta i da je tuženi bio u nemogućnosti da obezbedi tužiocu drugi posao koji odgovara njegovoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima. Tuženi je isplatio tužiocu otpremninu.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo, kada su odbili tužbeni zahtev tužioca, kojim je tražio poništaj osporenog rešenja o prestanku radnog odnosa otkazom ugovora o radu i da se naloži tuženom da vrati tužioca na rad, na poslovima „inkasant- iznalazač“.

U sporu iz radnog odnosa, sud, zakonitost osporenog rešenja ceni sa stanovišta pravilne primene materijalnog prava, povrede pravila postupka i činjeničnog stanja iz osporenog rešenja.

Prema tome, kako je donošenju osporenog rešenja prethodilo donošenje odluke tuženog o pokretanju postupka za utvrđivanje viška zaposlenih, zatim donet i Pravilnik o izmeni Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova, kojim je smanjen broj izvršilaca na poslovima i radnim zadacima „inkasant – iznalazač“ sa 10 na 6, tako da četiri zaposlena na ovim poslovima predstavljaju višak i saglasno odredbama člana 153-160. Zakona o radu („Sl. glasnik RS“, broj 24/05, 61/05, 54/09 i 32/13), kojima je propisan postupak rešavanja viška zaposlenih, utvrđeni kriterijumi za rešavanje viška zaposlenih i tužiocu isplaćena otpremnina, to su neosnovani navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava.

Pri tome, nije neophodno dalje detaljno obrazlagati presudu kojom se revizija odbija kao neosnovana, ako se daljim obrazlaganjem presude ne bi postiglo novo tumačenje prava, već se tužilac kao revident upućuje na obrazloženje pobijane presude da se nepotrebno ne bi ponavljalo, na osnovu odredbe člana 414. stav 2. ZPP.

U preostalom delu, revizijom se ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, što nije dozvoljen razlog za izjavljivanje revizije, na osnovu odredbe člana 407. stav 2. ZPP.

Neosnovan je zahtev tužioca za naknadu troškova prvostepenog i drugostepenog postupka, kao i troškova na ime sastava revizije u iznosu od 33.000,00 dinara, s obzirom na uspeh tužioca u ovoj parnici, a na osnovu člana 153. i 154. ZPP, a u vezi odredbe člana 165. stav 1. ZPP.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 414. stav 1. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća-sudija

Milomir Nikolić,s.r.