
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1871/2024
25.07.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Dragane Boljević, Jasmine Simović, Irene Vuković i Zorice Bulajić, članova veća, u parnici tužioca Lovačkog udruženja „Krupanj“ iz Krupnja, čiji je punomoćnik Aleksandar Grujičić, advokat iz ..., protiv tuženog AA iz ..., čiji je punomoćnik Aleksandar Stevanović, advokat iz ..., radi vraćanja stečenog bez osnova, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 302/24 od 21.02.2024. godine, u sednici održanoj 25.07.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 302/24 od 21.02.2024. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 302/24 od 21.02.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Loznici P1 185/22 od 11.12.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca da se obaveže tuženi da mu na ime sticanja bez osnova isplati iznos od 420.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na iznose od po 30.000,00 dinara mesečno za period od februara 2013. godine, zaključno sa martom 2014. godine, počev od datuma navedenih u tom stavu izreke do isplate. Stavom drugim izreke obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 191.100,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate, dok je zahtev za isplatu preko dosuđenog do troškovnikom traženog iznosa od 235.350,00 dinara odbijen. Stavom trećim izreke odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova postupka u iznosu od 232.150,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 302/24 od 21.02.2024. godine odbijena je žalba tužioca i potvrđena navedena prvostepena presuda u odbijajućem delu tužbenog zahteva i usvajajućem delu odluke o troškovima postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku, radi ujednačavanja sudske prakse i razmatranja pravnog pitanja u interesu ravnopravnosti građana, kao i novog tumačenja prava.
Odlučujući o izuzetnoj dozvoljenosti revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11...10/23 – drugi zakon), Vrhovni sud je ocenio da revizija tužioca nije izuzetno dozvoljena.
Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Iz navedenog proizlazi da su zakonom izričito propisani dodatni, posebni uslovi pod kojima revizijski sud može izuzetno dozvoliti reviziju i odlučiti o ovom pravnom leku i onda kada revizija nije dozvoljena na osnovu člana 403. ZPP. Isticanje pogrešne primene materijalnog prava predstavlja zakonski razlog za izjavljivanje posebne revizije, isključivo ukoliko zbog pogrešne primene materijalnog prava u drugostepenoj odluci postoji potreba da se razmotre prava pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.
U reviziji se određeno ne ukazuje na ispunjenje tih uslova u ovoj pravnoj stvari.
U ovoj pravnoj stvari pravnosnažnom presudom odbijen je tužbeni zahtev za povraćaj isplaćenog tuženom u periodu kada je tuženi bio na radu kod tužioca i obavljao poslove ..., uz više zaključenih ugovora o radu na određeno vreme, čija je ništavost oglašena pravnosnažnom presudom, zbog zasnivanja radnog odnosa na osnovu falsifikovane diplome. U takvoj situaciji, radno angažovanje predstavlja predstavlja faktički rad, a za obavljeni faktički rad na poslovima lovočuvara tuženi je svakako morao biti plaćen. U konkretnom slučaju, nije odstupljeno od sudske prakse kada je pravnosnažnom presudom odbijen tužbeni zahtev za povraćaj isplaćenog tuženom za period njegovog rada kod tužioca i obavljanja poslova lovočuvara, jer u protivnom tužilac bi se neosnovano obogatio za vrednost rada tuženog.
Imajući u vidu razloge na kojima je zasnovana pobijana presuda u primeni materijalnog prava, kao i navode iznete u reviziji koja ne sadrži konkretizovane navode vezane za pravno pitanje koje bi trebalo razmotriti, niti su priložene pravnosnažne presude iz kojih bi proizilazila takva potreba, Vrhovni sud je ocenio da u konkretnom slučaju nije ispunjen zakonski uslov koji bi se odnosio na potrebu ujednačavanja sudske prakse, kako se revizijom ne potrepljeno predlaže, i da ne postoji potreba za novim tumačenjem prava, niti za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa odnosno pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana.
Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužioca primenom instituta izuzetne dozvoljenosti revizije, pa je na osnovu člana 404. stav 2. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju ne radi o statusnom sporu iz člana 441 ZPP, već o sporu za isplatu novčanog potraživanja, dozvoljenost revizije se ocenjuje na osnovu člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku kojim je propisano da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
U ovoj pravnoj stvari tužba je podneta 22.10.2020. godine, a vrednost predmeta spora iznosi 420.000,00 dinara.
S obzirom da je u pitanju imovinskopravni spor u kome vrednost predmeta spora ne prelazi merodavnu vrednost za dozvoljenost revizije, Vrhovni sud je utvrdio da revizija tužioca nije dozvoljena ni kao redovna, primenom člana 403. stav 3. ZPP.
Stoga, na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Jelica Bojanić Kerkez s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković