
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1914/2025
03.07.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Mirjane Andrijašević, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Uroš Mitrović, advokat iz ..., protiv tuženog „Moravacem“ DOO Popovac, čiji je punomoćnik Aleksandar Janković, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4772/24 od 13.02.2025. godine, u delu kojim je odlučeno o troškovima postupka, u sednici održanoj 03.07.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4772/24 od 13.02.2025. godine, u delu stava drugog izreke kojim je potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2761/22 od 03.07.2024. godine u stavu trećem izreke, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4772/24 od 13.02.2025. godine, u delu stava drugog izreke kojim je potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2761/22 od 03.07.2024. godine u stavu trećem izreke.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2761/22 od 03.07.2024. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca i tuženi je obavezan da mu na ime naknade štete za period od jula 2020. godine zaključno sa martom 2021. godine isplati ukupno 38.692,62 dinara u pojedinačnim iznosima i sa zakonskom zateznom kamatom čija su visina i datumi dospelosti bliže navedeni u ovom stavu izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca u delu kojim je tražio da se tuženi obaveže da mu na ime naknade štete zbog manje obračunatog i isplaćenog regresa za korišćenje godišnjeg odmora isplati 28.853,16 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 06.01.2021. godine do isplate. Stavom trećim izreke, tuženi je obavezan da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 138.410,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4772/24 od 13.02.2025. godine, stavom prvim izreke, preinačena je prvostepena presuda u delu stava prvog izreke tako što je tuženi obavezan da tužiocu naknadi štetu od ukupno 30.698,64 dinara. Stavom drugim izreke, odbijena je žalba tuženog i potvrđena je prvostepena presuda u preostalom delu stava prvog izreke i u stavu trećem izreke. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu u delu stava drugog izreke, kojim je potvrđena prvostepena presuda u stavu trećem izreke (odluka o troškovima postupka), tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).
Zakonom o parničnom postupku – ZPP („Sl. glasnik RS“ br. 72/11... 18/20 i 10/23 - drugi zakon) su propisani uslovi pod kojima revizijski sud može izuzetno dozvoliti reviziju i odlučiti o ovom pravnom leku, onda kada revizija nije dozvoljena na osnovu člana 403. ZPP. Isticanje pogrešne primene materijalnog prava predstavlja zakonski razlog za izjavljivanje posebne revizije, isključivo ukoliko zbog pogrešne primene materijalnog prava u drugostepenoj odluci postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili potrebe novog tumačenja prava. Tuženi revizijom osporava drugostepenu presudu u delu stava drugog izreke kojim je potvrđena prvostepena presuda u stavu trećem izreke (odluka o troškovima postupka). Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud nije prihvatio predlog za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, jer protiv rešenja kojim se odlučuje o zahtevu stranke za naknadu troškova postupka primenom procesnih odredbi ZPP-a ne može da se izjavi posebna revizija.
Shodno iznetom, Vrhovni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji, kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. stav 1. ZPP, pa je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 420. stav 1. ZPP je propisano da stranke mogu da izjave reviziju i protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan. Prema odredbi stava 2. ovog člana revizija protiv rešenja iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravnosnažne presude.
Kada je za izjavljivanje revizije merodavna vrednost predmeta spora, na osnovu člana 28. stav 1. ZPP, uzima se samo vrednost glavnog zahteva, dok se prema stavu 2. istog člana, kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i parnični troškovi ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni dug.
Prema tome, pod glavnim zahtevom u smislu navedenog člana podrazumeva se zahtev stranke zbog koga se postupak vodi, dok se sporednim traženjem smatraju zahtevi stranke koji se ističu povodom ili sa glavnim zahtevom, odnosno potraživanja akcesorne prirode u odnosu na glavni zahtev. Sporedna traženja se uzimaju u obzir samo kada se traže kao glavno potraživanje i tada se prema tom potraživanju određuje vrednost predmeta spora.
U konkretnom slučaju revizija je izjavljena protiv drugostepene presude u delu kojim je potvrđena prvostepena presuda u stavu trećem izreke (rešenje kojim je odlučeno o troškovima postupka), dakle protiv odluke kojom je odlučeno o sporednom traženju koje ne čini glavni zahtev. Takođe, primenom člana 420. stav 1. ZPP, revizija se može izjaviti protiv rešenja drugostepenog suda kojim se postupak pravnosnažno okončava. U konkretnom slučaju revizija je izjavljena protiv rešenja kojim se postupak pravnosnažno ne okončava jer se o zahtevu za naknadu troškova odlučuje u presudi ili rešenju kojim se okončava postupak na osnovu člana 163. stav 4. ZPP-a. Imajući u vidu navedeno revizija tuženog protiv ove odluke nije dozvoljena.
Na osnovu iznetog, primenom člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Mirjana Andrijašević,s,r,
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
