Rev2 1943/2025 3.19.1.26.1.4; 3.5.23.3.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1943/2025
09.07.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Marine Milanović, predsednika veća, Vesne Mastilović, Mirjane Andrijašević, Ivane Rađenović i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Sandra Milošević Nedeljković, advokat iz ..., protiv tuženog PD za proizvodnju i promet „Preslap“ d.o.o. Beograd, čiji je punomoćnoik Svetlana Stojković Obradović, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3765/2024 od 22.01.2025. godine, u sednici održanoj 09.07.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3765/2024 od 22.01.2025. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3765/2024 od 22.01.2025. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 3765/2024 od 22.01.2025. godine, odbijena je, kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Leskovcu, Sudska jedinica Vlasotince P1 198/23 od 09.09.2024. godine, kojom je usvojen tužbeni zahtev i obavezan tuženi da tužiocu, po osnovu naknade štete zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa u visini minimalne zarade za period od 08.05.2021. godine do 26.03.2023. godine (osim za septembar 2021. godine) isplati 748.182,18 dinara, odnosno određene pojedinačne mesečne iznose, sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do isplate, sve bliže navedeno u stavu prvom izreke prvostepene presude, usvojen tužbeni zahtev i obavezan tuženi da tužiocu uplati neuplaćene doprinose za obavezno socijalno osiguranje za isti period po osnovici za obračun doprinosa koju čini iznos bruto minimalne zarade za svaki mesec pojedinačno, sve bliže navedeno u stavu drugom izreke prvostepene presude i obavezan tuženi da tužiocu na ime naknade troškova parničnog postupka isplati 141.050,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije, na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS”, br. 72/2011...10/2023, u daljem tekstu: ZPP) Vrhovni sud je ocenio da nema mesta odlučivanju o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu odredbe stava 1. tog člana.

Pravnosnažnom presudom, primenom materijalnog prava iz odredbe člana 191. Zakona o radu i primenom pravila o teretu dokazivanja iz člana 231. ZPP, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi štetu koju je pretpeo u periodu od 08.05.2021. godine do 26.03.2023. godine usled nezakonitog prestanka radnog odnosa, u visini minimalne zarade utvrđene iz nalaza i mišljenja sudskog veštaka ekonomsko finasijske struke, kao i da u korist tužioca uplati doprinose za obavezno socijalno osguranje, osim za septembar 2021. godine, kada je bio radno angažovan 15 dana na izvođenju radova radi sanacije Doma kulture u Preslapu i za te radove primao dnevnice, u iznosu višem od minimalne zarade.

Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, činjenice utvrđene u postupku i način presuđenja, Vrhovni sud je ocenio da je drugostepena odluka u skladu sa praksom revizijskog suda i pravnim stavovima izraženim u odlukama Vrhovnog suda, u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima stranaka, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom, zbog čega nema uslova za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, a radi razmatranja pravnog pitanja opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, pa je primenom člana 404. ZPP, odlučeno kao u prvom stavu izreke.

Imajući u vidu navedeno, primenom člana 404. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija tužene nije dozvoljena.

Odredbom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP je propisano da revizija nije dozvoljena ako je izjavljena protiv presude protiv koje po zakonu ne može da se podnese. (član 403. st.1.i 3.)

Odredbom člana 441. ZPP propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.

U sporovima radi novčanog potraživanja iz radnog odnosa revizija je dozvoljena pod istim uslovima kao i u imovinskopravnim sporovima koji se odnose na novčano potraživanje.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj pravnoj stvari je podneta 03.04.2023. godine. Vrednost predmeta spora je 748.182,18 dinara.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu, koji se odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora pobijenog dela pravnosnažne presude ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, Vrhovni sud je ocenio da revizija tuženog nije dozvoljena, pa je primenom člana 413. ZPP odlučeno kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Marina Milanović, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković