
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2007/2019
15.10.2020. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u pravnoj stvari tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Stojan Takić, advokat iz ..., protiv tuženog AMS Osiguranje ADO Beograd, čiji je punomoćnik Vladislav Kostić, advokat iz ..., radi poništaja sporazuma, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2616/18 od 09.11.2018. godine, u sednici održanoj 15.10.2020. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2616/18 od 09.11.2018. godine.
ODBIJA SE, kao neosnovan zahtev tuženog za naknadu troškova po reviziji.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Leskovcu P1 121/18 od 08.05.2018. godine, stavom prvim izreke, usvojen je zahtev tužilje i poništen, kao nezakonit sporazum o prestanku radnog odnosa br. 10-2963/2 od 20.01.2015. godine i rešenje o sporazumnom prestanku radnog odnosa br. 10-2963/3 od 20.01.2015. godine i obavezan tuženi da tužilju vrati na poslove i radne zadatke koje je obavljala do donošenja rešenja ili slične poslove. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužilji na ime troškova postupka plati 189.750,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 2616/18 od 09.11.2018. godine, stavom prvim izreke, potvrđena je prvostepena presuda u stavu prvom izreke, a žalba tuženog u tom delu odbijena, kao neosnovana. Stavom drugim izreke, preinačena je odluka o troškovima postupka sadržana u stavu drugom izreke prvostepene presude, tako što je obavezan tuženi da tužilji na ime troškova postupka plati 180.500,00 dinara, dok je zahtev za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa do 189.750,00 dinara odbijen, kao neosnovan.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pravilnost pobijane odluke na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, br.72/11, 87/18), Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. U postupku pred drugostepenim sudom nije bilo propusta, kao ni pogrešne primene odredaba Zakona o parničnom postupku, koje su bile ili su mogle uticati na zakonitost i pravilnost pobijane presude, pa se revizijom neosnovano ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je bila u radnom odnosu kod tuženog na neodrđeno vreme, na poslovima ..., koji poslovi su podrazumevali izdavanje ..., koje poslove je obavljala u poslovnici tuženog u ... . Rešenjem tuženog od 20.01.2015. godine tužilji je otkazan ugovor o radu zaključno sa 22.01.2015. godine, na osnovu zahteva za sporazumni raskid radnog odnosa. Donošenju ovog rešenja prethodio je zahtev za sporazumni raskid radnog odnosa i sporazum o prestanku radnog odnosa, na kojima je tužiljin potpis. Svi navedeni akti su od 20.01.2015. godine i na njima stoji da su sačinjeni u Beogradu, kada je tužilja bila radno angažovana u ... i nije bila u Beogradu. Generalni direktor tuženog potpisao je sporazum, bez prisustva tužilje. Iz zahteva za sporazumni raskid ugovora o radu sledi da je sačinjen tako što je deo teksta otkucan i odštampan, a deo sadrži prazne linije koje su popunjene olovkom. Olovkom su popunjeni podaci o vrsti poslova koje je tužilja obavljala, o broju i datumu ugovora i aneksa i o datumu prestanka radnog odnosa. Na isti način sačinjen je i sporazum o prestanku radnog odnosa. Tužilja je dan nakon datuma označenog kao datuma prestanak radnog odnosa došla na posao, a od svedoka BB je saznala da joj je prestao radni odnos, a prema navodima ovog svedoka tužilja je nakon toga bila šokirana i uplakana.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalni, kada su poništili kao nezakonit sporazum o prestanku radnog odnosa i rešenje o sporazumnom prestanku radnog odnosa.
Članom 177. stav 1. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, br.24/05, 61/05, 54/09, 32/13, 75/14), propisano je da radni odnos može da prestane na osnovu pisanog sporazuma poslodavca i zaposlenog, dok je stavom 2. istog člana propisano da pre potpisivanja sporazuma, poslodavac je dužan da zaposlenog pisanim putem obavesti o posledicama do kojih dolazi u ostvarivanju prava za slučaj nezaposlenosti.
Iz napred citirane odredbe Zakona o radu sledi da radni odnos može da prestane na osnovu pisanog sporazuma poslodavca i zaposlenog. Sporazum o prestanku radnog odnosa mora biti produkt volje i poslodavca i zaposlenog, koja mora da bude izražena slobodno, jasno, nedvosmisleno i bez mana. Smatra se da je sporazum zaključen kada poslodavac i zaposleni o tome postignu saglasnost, koja se odnosi na prestanak radnog odnosa ali i na ostala pitanja koja su od značaja za prestanak radnog odnosa (dan prekida rada, isplata neisplaćenih zarada i drugih primanja po osnovu rada, pravo u pogledu neiskorišćenog godišnjeg odmora i tome slično). Kada se ima u vidu navedeno i utvrđeno činjenično stanje, da je zahtev za sporazumni raskid ugovora o radu sačinjen tako što je deo teksta otkucan i odštampan, a da deo sadrži prazne linije koje su popunjene olovkom, da su olovkom popunjeni podaci o vrsti poslova koje je tužilja obavljala, o broju i datumu ugovora i aneksa i o datumu prestanka radnog odnosa, i da je na isti način sačinjen i sporazum o prestanku radnog odnosa, koji sporazum je direktor tuženog poptisao bez prisustva tužilje i da je u istome navedeno da je sačinjen u Beogradu, kada je tužilja radila u ..., to je pravilan zaključak nižestepenih sudova da je zahtev za sporazumni prestanak radnog odnosa potpisan blanko, jer tužilja nije bila upoznata sa datumom prestanka radnog odnosa, budući da je tužilja i dan nakon datuma označenog kao datum prestanka radnog odnosa došla na posao, a za to da joj je prestao radni odnos saznala od BB, prema čijim navodima je tužilja bila šokirana i uplakana, pa je s tim u vezi pravilan zaključak nižestpenih sudova da tužilja nije slobodno izrazila volju da joj radni odnos prestane na osnovu sporazuma, jer da bi sporazumni prestanak radnog onosa proizvodio pravno dejstvo on mora da bude rezultat slobodno i jasno izražene volje, što je u ovom slučaju izostalo, posebno kada je u pitanju datum prestanka radnog odnosa. Stoga, kako je otkaz ugovora o radu tužilji usledio na osnovu radnji tuženih, koji je iskoristio blanko potpis tužilje, to sporazumni prestanak radnog odnosa ne može proizvoditi pravno dejstvo, jer sadrži manu volje koja ovaj sporazum čini ništavim, pa je stoga pravilan zaključak nižestepenih sudova da su sporazum o prestanku radnog odnosa i rešenje o sporazumnom prestanku radnog odnosa nezakoniti.
S obzirom da je utvrđeno da su sporazum o prestanku radnog odnosa i rešenje o sporazumnom prestanku radnog odnosa nezakoniti, a posledica nezakonitog otkaza ugovora o radu je vraćanje na rad, to je pravilno odlučeno i o zahtevu tužilje za vraćanje na rad.
Sa napred navedenih razloga neosnovani su navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava.
Neosnovani su i navodi revizije o neblagovremenosti tužbe, s obzirom na to da je to bio i žalbeni navod koji je pravilno cenjen od strane drugostepenog suda, a razloge da je ovaj navod neosnovan u svemu prihvata, kao dovoljne i jasne i ovaj sud.
Revizijom tuženog se osporava ocena izvedenih dokaza i na osnovu toga utvrđeno činjenično stanje, pa kako se prema članu 407. stav 2. ZPP, revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, osim u slučaju propisanom članom 403. stav 2. ZPP, to su i ovi navodi neosnovani.
Sa napred navedenih razloga, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Odluka u stavu drugom izreke doneta je s obzirom da tuženi nije uspeo u sporu po reviziji.
Predsednik veća - sudija
Slađana Nakić Momirović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić

.jpg)
