
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2056/2025
15.10.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Maja Pavlović Turan, advokat iz ..., protiv tuženog „Tiki“ d.o.o. Stara Pazova, čiji je punomoćnik Slobodan Petković, advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 270/25 od 20.02.2025. godine, u sednici održanoj 15.10.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 270/25 od 20.02.2025. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 270/25 od 20.02.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 270/25 od 20.02.2025. godine, odbijena je žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi P1 65/24 od 02.12.2024. godine, u delu kojim je usvojen tužbeni zahtev i obavezan tuženi da tužiocu, na ime neisplaćene otpremnine, isplati 193.826,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 03.09.2024. godine, kao dana podnošenja tužbe do isplate, kao i da mu na ime naknade troškova parničnog postupka isplati 76.854,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije, na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS”, br. 72/2011...10/2023, u daljem tekstu: ZPP) Vrhovni sud je ocenio da nema mesta odlučivanju o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu odredbe stava 1. tog člana.
Pravnosnažnom presudom, primenom materijalnog prava iz odredbe člana 119. stav. 1. tačka 1. i stava 3. Zakona o radu obavezan je tuženi da tužiocu isplati otpremninu pri odlasku u invalidsku penziju u visini od dve prosečne zarade u Republici Srbiji, bez poreza i doprinosa, prema poslednjem objavljenom podatku republičkog organa nadležnog za statistiku o visini prosečne zarade po zaposlenom za maj 2024. godine, kada je tužiocu utvrđeno pravo na invalidsku penziju.
Imajući u vidu sadržinu tražene pravne zaštite, činjenice utvrđene u postupku i način presuđenja, Vrhovni sud je ocenio da je drugostepena odluka u skladu sa praksom revizijskog suda i pravnim stavovima izraženim u odlukama Vrhovnog suda, u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima stranaka, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom, zbog čega nema uslova za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, a radi razmatranja pravnog pitanja opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, pa je primenom člana 404. ZPP, odlučeno kao u prvom stavu izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5, u vezi sa članom 441. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.
Odredbom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP je propisano da revizija nije dozvoljena ako je izjavljena protiv presude protiv koje po zakonu ne može da se podnese.
Odredbom člana 441. ZPP propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.
Van ovih radnih sporova revizija nije dozvoljena, osim u slučaju kada se tužba odnosi na novčano potraživanje u kom slučaju se za dozvoljenost revizije primenjuju isti uslovi kao i u imovinskopravnim sporovima koji se odnose na novčano potraživanje (član 403. stav 3. ZPP). Tom odredbom zakona propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba u ovoj pravnoj stvari je podneta 03.09.2024. godin, a vrednost pobijenog dela pravnosnažne presude je 193.826,00 dinara.
Imajući u vidu da se tužbeni zahtev ne odnosi na zasnivanje, postojanje ili prestanak radnog odnosa, odnosno da se ne radi o parnici iz radnog spora u smislu člana 441. Zakona o parničnom postupku kod koje je revizija uvek dozvoljena, a da je pobijana vrednost predmeta spora ispod dinarske protivvrednosti od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.
Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je primenom člana 413. ZPP, odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Branka Dražić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
