Rev2 2063/2025 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2063/2025
25.02.2026. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Dobrile Strajina i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Marina Resimić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstva unutrašnjih poslova iz Beograda, čiji je zastupnik Državno pravobranilaštvo iz Beograda, radi naknade nematerijalne štete, odlučujući o reviziji tužene, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 88/25 od 23.01.2025. godine, u sednici održanoj 25.02.2026. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 88/25 od 23.01.2025. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 88/25 od 23.01.2025. godine.

ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 805/19 od 26.12.2023. godine, stavom prvim izreke, dozvoljeno je preinačenje tužbe tužioca učinjeno podneskom od 26.10.2023. godine. Stavom drugim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca pa je obavezana tužena da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede na radu isplati i to: na ime pretrpljenih fizičkih bolova 350.000,00 dinara, na ime pretrpljenog straha 200.000,00 dinara, na ime duševnih bolova zbog naruženosti 30.000,00 dinara i na ime pretrpljenih duševnih bolova usled umanjenja životne aktivnosti 300.000,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 26.12.2023. godine do isplate. Stavom trećim izreke, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužioca u preostalom delu kojim je tražio da se obaveže tužena da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete i to: na ime pretrpljenog straha isplati preko dosuđenog iznosa do traženog, iznos od još 50.000,00 dinara, kao i na ime duševnih bolova zbog naruženosti preko dosuđenog iznosa do traženog, iznos od još 70.000,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 26.12.2023. godine do isplate. Stavom četvrtim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati 268.910,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 88/25 od 23.01.2025. godine, stavom prvim izreke, odbijena je, kao neosnovana, žalba tužene i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 805/19 od 26.12.2023. godine u stavu prvom i drugom izreke. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje sadržano u stavu četvrtom izreke presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 805/19 od 26.12.2023. godine, pa je obavezana tužena da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati 290.285,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime troškova postupka po žalbi isplati 33.750,00 dinara. Stavom četvrtim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova postupka po žalbi.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je izjavila blagovremenu reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava i predložila da se o reviziji odluči na osnovu odredbe člana 404. ZPP, radi ujednačavanja sudske prakse.

Tužilac je podneo odgovor na reviziju. Troškove je tražio i opredelio.

Odredbom člana 404. stav 1. ZPP („Sl. glasnik RS“, br.72/11...10/23), u vezi odredbe člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Predmet tražene pravne zaštite je naknada nematerijalne štete zbog povrede na radu, nastala prilikom terenske obuke. Nižestepeni sudovi su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primenili odredbe člana 164. Zakona o radu, 173., 174. i 177. stav 2 Zakona o obligacionim odnosima, zbog čega nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužene kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. ZPP, jer ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, imajući u vidu vrstu spora, sadržinu tražene sudske zaštite, kao i način presuđenja. Revident u reviziji ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, što nije razlog za izjavljivanje revizije na osnovu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Iz tih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu prvom izreke doneo primenom odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. a u vezi člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 441. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je revizija uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. U svim drugim slučajevima, revizija nije dozvoljena osim ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, kada se primenjuje opšti režim dopuštenosti ovog pravnog leka, prema vrednosti predmeta spora pobijenog dela, u smislu odredbe člana 403 stav 3. Zakona o parničnom postupku. Tom odredbom Zakona propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužbu radi naknade nematerijalne štete tužilac je podneo 14.03.2019. godine, a vrednost predmeta spora pobijanog dela je 880.000,00 dinara.

Imajući u vidu da ovo nije parnica iz radnog spora u smislu odredbe člana 441. Zakona o parničnom postupku, kod kojih je revizija uvek dozvoljena, jer predmet tražene pravne zaštite nije zasnivanje, postojanje i prestanak radnog odnosa, a da pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da revizija tužene nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.

Na osnovu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Zahtev tužioca za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju je odbijen na osnovu člana 154. stav 1. ZPP jer se ne radi o troškovima potrebnim protiv vođenja parnice, pa je odlučeno kao u stavu trećem izreke.

Predsednik veća - sudija

Gordana Komnenić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković