
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2111/2019
19.07.2019. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija Biserke Živanović, predsednika veća, Spomenke Zarić i Zorane Delibašić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Zoran Davinić, advokat iz ..., protiv tužene BB iz ..., čiji je punomoćnik Slobodan Kocić, advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1. 3038/2017 od 15.01.2019. godine, u sednici od 19.07.2019. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1. 3038/2017 od 15.01.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Leskovcu P1. 794/16 od 21.02.2017. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužilje i tužena je obavezana da joj na ime naknade za rad za mart 2013. godine isplati 23.094,64 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 01.05.2013. godine do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje da se tužena obaveže da joj isplati naknadu za rad za period od 17.01.2011. do 25.04.2014. godine, u mesečnim iznosima navedenim izrekom sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Stavom trećim izreke, tužena je obavezana da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 96.040,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1. 3038/2017 od 15.01.2019. godine, preinačena je prvostepena presuda u stavovima prvom i trećem izreke, tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje da joj tužena na ime naknade za rad za mart 2013. godine isplati 23.094,64 dinara sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01.05.2013. godine. Tužilja je obavezana da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 61.500,00 dinara.
Protiv drugostepene presude, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP (''Službeni glasnik RS'' 72/11, 55/14) i utvrdio da revizija nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Revizijom se ukazuje na bitnu povredu postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP, zbog koje se revizija ne može izjaviti, prema članu 407. ZPP.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je kao profesor ... 21.01.2011. godine sa tuženom zaključila ugovor o stažiranju, prema kome će obavljati poslove nastavnika ... bez prava na naknadu za obavljanje poslova iz tog ugovora, čija je svrha savladavanje programa za uvođenje u posao radi polaganja ispita za licencu. Tužilja je od 01.04.2011. do 31.03.2012. godine kod tužene radila po osnovu ugovora, zaključenog sa tuženom i Nacionalnom službom za zapošljavanje - Filijala ..., o obavljanju stručne prakse. Po isteku tog ugovora, nastavila je sa stažiranjem kod tužene. Prema zapisniku prosvetne inspekcije od 19.08.2014. godine, tužilja je kod tužene faktički rad obavljala u periodu od 02.04.2013. do 16.04.2013. godine, kada je zamenjivala odsutnog učitelja koji se nalazio na bolovanju, suprotno odredbama Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, jer tužilja nije bila u radnom odnosu kod tužene.
Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je drugostepenom presudom prvostepena presuda preinačena u usvajajućem delu, i odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje da joj se za rad ostvaren u mesecu martu 2013. godine isplati iznos od 23.094,64 dinara sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
Naime, iz nalaza prosvetne inspekcije proizilazi da je tužilja faktički rad kod tužene obavljala tokom aprila 2013. godine, a preciziranim tužbenim zahtevom od 04.03.2016. godine tužilja nije tražila isplatu naknade za april 2013. godine, već za mart 2013. godine, za koji period nije dokazala da je kod tužene obavljala rad, pa je njen tužbeni zahtev u ovom delu neosnovan.
Navodima revizije kojima se ukazuje na bitne povrede postupka i pogrešnu primenu materijalnog prava, zapravo se osporava ocena izvedenih dokaza i utvrđeno činjenično stanje, zbog čega se revizija ne može izjaviti, prema članu 407. stav 2. ZPP.
Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP.
Predsednik veća sudija
Biserka Živanović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić