
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2217/2023
23.09.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindović, Marije Terzić, Vesne Filipović i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Nikola Petrović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo odbrane, VP ...-... ..., koju zastupa Vojno pravobranilaštvo, Odeljenje u Nišu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 160/23 od 11.01.2023. godine, u sednici održanoj 23.09.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 160/23 od 11.01.2023. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 160/23 od 11.01.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Nišu P1 1704/22 od 28.09.2022. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i obavezana tužena da tužiocu na ime naknade štete zbog neiskorišćenih dana godišnjeg odmora za 2020. godinu isplati iznos od 11.221,60 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana utuženja 13.11.2020. godine do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda koji je podneo tuženi. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime naknade troškova parničnog postupka isplati iznos od 63.248,00 dinara, a na iznos od 59.000,00 dinara zakonsku zateznu kamatu od dana izvršnosti presude do isplate.
Apelacioni sud u Nišu je, presudom Gž1 160/23 od 11.01.2023. godine, stavom prvim izreke, potvrdio presudu Osnovnog suda u Nišu P1 1704/22 od 28.09.2022. godine u stavu prvom i drugom izreke i žalbu tužene u tom delu odbio kao neosnovanu. Stavom drugim izreke, preinačena je ista presuda u stavu trećem izreke tako što je obavezana tužena da tužiocu na ime naknade troškova parničnog postupka isplati iznos od 58.748,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 54.500,00 dinara počev od dana izvršnosti presude do isplate, dok je odbijen zahtev tužioca za naknadu troškova postupka preko navedenog iznosa do iznosa dosuđenog prvostepenom presudom od 63.248,00 dinara sa kamatom na iznos preko navedenog do iznosa dosuđenog prvostepenom presudom.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Odredbom člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 10/23), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. ZPP, Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, jer je odluka o usvajanju tužbenog zahteva u skladu sa sudskom praksom o primeni materijalnog prava iz odredbe člana 76. Zakona o radu, da lice kome je prestao radni odnos, ima pravo da, ukoliko nije iskoristio godišnji odmor u celini ili delimično, na novčanu naknadu u visini prosečne zarade u prethodnih 12 meseci srazmerno broju dana neiskorišćenog godišnjeg odmora, pri čemu se ne ulazi u pitanje krivice odnosno razloga zbog kojeg godišnji odmor nije iskorišćen. Ne postoji ni potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba novog tumačenja prava.
Iz navedenog razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost izjavljene revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi sa članom 441. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Prema prirodi tražene pravne zaštite, ova parnica spada u parnice iz radnih odnosa. Međutim, odredbom člana 441. ZPP, propisano je da je u parnicama iz radnih odnosa revizija dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Van ovih radnih sporova revizija nije dozvoljena, osim ukoliko se tužba ne odnosi na novčano potraživanje, kada se primenjuje opšti režim dopuštenosti ovog pravnog leka, prema vrednosti spora.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi naknade štete podneta je 13.11.2020. godine, a vrednost predmeta spora je 11.221,60 dinara.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu, koji se odnosi na novčano potraživanje, koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, to je Vrhovni sud našao da je revizija tužene nedozvoljena.
Na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Gordana Komnenić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
