Rev2 2228/2025 3.19.1.26.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2228/2025
17.12.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Ivan Ivanković, advokat iz ..., protiv tuženog Preduzeća za zaštitu imovine i održavanje objekata „Kolubara usluge“, DOO Lazarevac, čiji je punomoćnik Dragana Dragićević, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2279/24 od 29.01.2025. godine, u sednici održanoj 17.12.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2279/24 od 29.01.2025. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2279/24 od 29.01.2025. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Lazarevcu P1 22/19 od 19.03.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je traženo da se tuženi obaveže da tužiocu na ime naknade štete zbog manje isplaćene zarade isplati pojedinačno navedene mesečne iznose, sa zakonskom zateznom kamatom sa datumima dospeća, do isplate, i da na dosuđene iznose uplati za tužioca doprinose za obavezno penzijsko osiguranje RF PIO zaposlenih, sve bliže opredeljeno u stavu prvom izreke prvostepene presude. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev da se tuženi obaveže da tužiocu na ime naknade zarade po osnovu korišćenja godišnjeg odmora, bolovanja i plaćenog odsustva, isplati pojedinačno navedene iznose, sa zakonskom zateznom kamatom sa datumima dospeća, do isplate, kao i da na dosuđene iznose uplati za tužioca doprinose za obavezno penzijsko osiguranje RF PIO zaposlenih, sve bliže opredeljeno u stavu drugom izreke presude. Stavom trećim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 204.750,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2279/24 od 29.01.2025. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. ZPP.

Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Sl. glasnik RS“ br. 72/11... 18/20 i 10/23 - drugi zakon) propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija), a stavom 2., da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.

Predmet tražene pravne zaštite je isplata potraživanja ime naknade štete zbog manje isplaćene zarade, kao razlika između zarade za rad po koeficijentu posla za poslove ... i zarade koja je isplaćena tužiocu obračunate po koeficijentu posla ... . Pravnosnažnom presudom, primenom materijalnog prava iz odredbi člana Zakona o radu, i primenom pravila o teretu dokazivanja shodno članu 231. ZPP, odbijen je tužbeni zahtev, nalazeći da ne postoji osnov za ostvarivanje prava, jer tužilac nije dokazao da je obavljao isti posao ili posao iste vrednosti kao zaposleni na poslovima ... prve grupe. Tužilac je poslove svog radnog mesta, obavljao uz stalni nadzor neposredno pretpostavljenog, nije imao samostalnost u radu, niti je posedovao licencu za nošenje oružja što je uslov za obavljanje poslova radnog mesta ... prve grupe.

Vrhovni sud je ocenio da su nižestepene odluke donete pravilnom primenom materijalnog prava i u skladu sa praksom revizijskog suda i pravnim stavovima izraženim u odlukama Vrhovnog suda, u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima stranaka, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom imajući u vidu da pravilna primena prava u sporovima sa tužbenim zahtevom, kao u konkretnom slučaju, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja. Pored navedenog, revizijom se osporava ocena dokaza i pravilno utvrđeno činjenično stanje, što ne predstavlja razlog za primenu instituta izuzetne dozvoljenosti revizije. Stoga, u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, odnosno pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, a ne postoji potreba novog tumačenja prava. Na osnovu iznetog, kako nisu ispunjeni uslovi za primenu instituta posebne revizije iz člana 404. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke, primenom člana 404. stav 1. ZPP.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku i utvrdio da revizija nije dozvoljena.

U parnicama iz radnih odnosa, prema članu 441. ZPP, revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Ukoliko se u takvim parnicama tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu, kao što je reč u ovom slučaju, dozvoljenost revizije se ocenjuje na osnovu člana 403. stav 3. ZPP, kojom je propisano da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi naknade štete podneta je 11.01.2019. godine, i vrednost pobijanog dela pravnosnažne presude je 288.250,80 dinara.

Imajući u vidu da ovo nije parnica u radnom sporu o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa, već se radi o imovinskopravnom sporu u kom vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da revizija nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.

Na osnovu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Branka Dražić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković