
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2237/2020
25.11.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović, Spomenke Zarić, Vesne Popović i Božidara Vujičića, članova veća, u pravnoj stvari tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Boris Bogdanović, advokat iz ..., protiv tuženog Metro „Cash & Carry“ doo, Beograd, čiji je punomoćnik Milan Lazić, advokat iz ..., radi zaštite od zlostavljanja na radu, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1721/19 od 17.01.2020. godine, ispravljene rešenjem Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1721/19 od 17.02.2020. godine, na sednici održanoj 25.11.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1721/19 od 17.01.2020. godine, ispravljene rešenjem Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1721/19 od 17.02.2020. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1721/19 od 17.01.2020. godine, ispravljene rešenjem Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1721/19 od 17.02.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Beogradu P1 249/15 od 26.12.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje da se utvrdi da je pretrpela zlostavljanje na radu kod tuženog više puta od februara do juna 2011. godine od BB, zaposlenog kod tuženog na radnom mestu ..., na načine bliže opisane ovim stavom izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužilje da se tuženi obaveže da zabrani dalje vršenje i ponavljanje zlostavljanja na radu koje tužilja trpi od BB, zaposlenog kod tuženog na radnom mestu ... tako što bi mu se zabranilo ponašanje bliže opisano ovim stavom izreke. Stavom trećim izreke, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužilje da se tuženi obaveže da joj na ime naknade štete zbog pretrpljenih duševnih bolova zbog zlostavljanja na radu i usled povrede časti i ugleda, prava ličnosti isplati 200.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja do isplate. Stavom četvrtim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje da se tuženi obaveže da javno objavi presudu u javnom glasilu Politika novine i magazini doo Beograd o svom trošku. Stavom petim izreke obavezana je tužilja da tuženom naknadi troškove postupka od 171.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 26.12.2018. godine do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1721/19 od 17.01.2020. godine, ispravljenom rešenjem Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1721/19 od 17.02.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i prvostepena presuda potvrđena u stavu prvom, drugom, trećem, četvrtom i delu stava petog izreke kojim je obavezana tužilja da tuženom naknadi troškove postupka od 171.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev izvršnosti presude do isplate, a preinačena u preostalom delu stava petog izreke, i odbijen kao neosnovan zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos troškova od 26.12.2018. godine do izvršnosti presude. Stavom drugim izreke odbijen je kao neosnovan zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava. Predložila je da se revizija smatra posebnom primenom člana 404. ZPP, zbog potrebe razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa, odnosno u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse i novog tumačenja prava.
Prema članu 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11, 55/14), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija (stav 2).
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, uslovi za primenu instituta posebne revizije iz člana 404. ZPP u ovom slučaju nisu ispunjeni. Ne postoji potreba za razmatranjem pravnog pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, niti potreba za ujednačavanjem sudske prakse i novim tumačenjem prava u pogledu primene člana 6. Zakona o sprečavanju zlostavljanja na radu („Službeni glasnik RS“ br.36/10), kojim je definisan pojam zlostavljanja i izvršioca zlostavljanja.
Ispitujući dozvoljenost revizije primenom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Prema prirodi tražene pravne zaštite, primenom člana 29. stav 4. Zakona o sprečavanju zlostavljanja na radu („Sl. glasnik RS“ broj 36/10), ovaj spor spada u parnice iz radnih sporova, a stavom 5. istog člana propisano je da ako ovim zakonom nisu predviđena posebna pravila, u sporovima za ostvarivanje sudske zaštite zbog zlostavljanja na radu ili u vezi sa radom, shodno se primenjuju odredbe zakona kojim se uređuje parnični postupak. Zakonom o sprečavanju zlostavljanja na radu nije predviđeno da je u ovoj vrsti sporova revizija uvek dozvoljena, a odredbom člana 441. ZPP propisano je da je u parnicama iz radnih sporova revizija dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Van ovih radnih sporova revizija nije dozvoljena, osim ukoliko se tužba ne odnosi na novčano potraživanje, kada se primenjuje opšti režim dopuštenosti ovog pravnog leka, prema vrednosti spora.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužbu radi naknade štete zbog zlostavljanja na radu, tužilja je podnela 29.11.2011. godine. Pobijana vrednost predmeta spora je 200.000,00 dinara.
Imajući u vidu da se tražena pravna zaštita ne odnosi na zasnivanje, postojanje ili prestanak radnog odnosa, a da vrednost pobijanog dela novčanog potraživanja očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je revizija nedozvoljena, primenom člana 403. stav 3. ZPP.
Na osnovu iznetog, primenom člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Jasminka Stanojević, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić