Rev2 2294/2024 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2294/2024
25.09.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković, Radoslave Mađarov, Dragane Boljević i Jasmine Simović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ... kod ..., čiji je punomoćnik Jelena Cakić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, čiji je zakonski zastupnik Državno pravobranilaštvo – Odeljenje u Nišu, radi uplate doprinosa za obavezno socijalno osiguranje, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 995/24 od 15.05.2024. godine, u sednici održanoj dana 25.09.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 995/24 od 15.05.2024. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 995/24 od 15.05.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kuršumliji P1 113/23 od 27.02.2024. godine, prvim stavom izreke, obavezana je tužena da za period od 01.06.2005. godine do 28.02.2007. godine, u kome je tužilja ostvarila minimalnu neto zaradu sa pojedinačno označenim mesečnim iznosima, u korist tužilje uplati razliku između prethodno uplaćenih poreza i doprinosa za obavezno socijalno osiguranje i poreza i doprinosa za obavezno socijalno osiguranje koji odgovaraju navedenoj neto ostvarenoj zaradi. Drugim stavom izreke obavezana je tužena da tužilji naknadi parnične troškove u iznosu od 59.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 995/24 od 15.05.2024. godine potvrđena je presuda Osnovnog suda u Kuršumliji P1 113/23 od 27.02.2024. godine, ispravljena rešenjem istog suda P1 113/23 od 26.04.2024. godine i žalbe parničnih stranaka odbijene su kao neosnovane.2

Protiv pravosnažne odluke donete drugom stepenu u vezi sa troškovima parničnog postupka, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o istoj odluči primenom člana 404. ZPP.

Ocenjujući dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 404. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...18/20), Vrhovni sud je ustanovio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj.

Prema odredbi člana 404. stava 1. ZPP revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda, potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava, a prema stavu 2. ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije ocenjuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.

Postupajući na osnovu citirane zakonske odredbe Vrhovni sud nije dozvolio odlučivanje o posebnoj reviziji. Razlozi revizije ne ukazuju na potrebu novog tumačenja prava, a nema potrebe za razmatranjem pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, ni pravnih pitanja od opšteg interesa, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse. Troškovi postupka predstavljaju sporedno potraživanje koje ne čini glavni zahtev i različiti su za svaki slučaj posebno, pa ne mogu biti predmet ocene prava na izjavljivanje revizije u smislu ujednačavanja sudske prakse.

Na osnovu iznetog, Vrhovni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stava 1. ZPP i odlučio kao u prvom stavu izreke.

Ispitujući dozvoljenost izjavljene revizije, u smislu člana 410. stava 2. tačke 5. u vezi člana 420. stava 6. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.

Prema odredbama člana 28. ZPP za utvrđivanje prava na izjavljivanje revizije merodavna je samo vrednost predmeta spora glavnog tužbenog zahteva, a kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i troškovi postupka ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtev.

U konkretnom slučaju revizija je izjavljena protiv rešenja o troškovima postupka. Troškovi postupka ne čine glavni zahtev, već predstavljaju sporedno potraživanje, i ne uzimaju se u obzir prilikom utvrđivanja prava na izjavljivanje revizije, pa je Vrhovni kasacioni sud ustanovio da revizija nije dozvoljena.

Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 413. ZPP, odlučio kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća – sudija

Jelica Bojanić Kerkez,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković