Rev2 2395-24 3.5.22.4.

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2395/2024
19.11.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Sergej Đuretić, advokat iz ..., protiv tužene „Eurobank Direktna“ a.d. Beograd, čiji je punomoćnik Ana Lazarević, advokat iz ..., radi poništaja i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4043/23 od 21.12.2023. godine, u sednici održanoj 19.11.2025. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužene izjavljene protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4043/23 od 21.12.2023. godine – dela stava prvog izreke kojim je potvrđena presuda Trećeg osnovnog suda u Beogradu P1 72/22 od 07.02.2023. godine u stavu prvom izreke.

UKIDAJU SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4043/23 od 21.12.2023. godine u preostalom delu stava prvog i stavu drugom izreke i presuda Trećeg osnovnog suda u Beogradu P1 72/22 od 07.02.2023. godine u stavu drugom i trećem izreke i predmet VRAĆA prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Trećeg osnovnog suda u Beogradu P1 72/22 od 07.02.2023. godine stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev pa je poništeno rešenje „Piraeus Bank“ a.d. del.br. ... od 17.05.2017. godine o otkazu ugovora o radu broj ... od 19.04.2006. godine. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužilju vrati na radno mesto „regionalnog menadžera za region ...“, na poslove koje je obavljala pre nezakonitog otkaza. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužilji naknadi troškove postupka u iznosu od 183.750,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4043/23 od 21.12.2023. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Trećeg osnovnog suda u Beogradu P1 72/22 od 07.02.2023. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tužilja je podnela odgovor na reviziju.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe člana 408. ZPP Vrhovni sud je našao da je revizija tužene delimično osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi člana 355. stav 1. i 5. ZPP jer drugostepeni sud nije tuženom uskratio pravo na obrazloženu presudu, suprotno navodima u reviziji.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je počev od 24.02.2006. godine bila zaposlena kod pravnog prethodnika tužene „Piraeus Bank“ a.d. na osnovu ugovora o radu na neodređeno vreme. Prema Aneksu ugovora o radu od 13.03.2015. godine, tužilja je raspoređena na radno mesto „regionalni menadžer za region ... / Sektor mreže filijala“, sa zaradom u iznosu od 2.602 evra u bruto dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan obračuna. Prema Obaveštenju sa obrazloženjem razloga za zaključenje aneksa ugovora o radu od 04.05.2017. godine, tužilji je ponuđen premeštaj na radno mesto „stručni saradnik za prodaju u Sektoru sredstava i likvidnosti“ u Odeljenju prodaje, zbog izmene organizacije i sistematizacije radnih mesta, zbog potrebe procesa organizacije rada, kao i zbog promene novčanog iznosa zarade, jer je 14.03.2017. godine usvojen je Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mesta kojim je predviđeno ukidanje pojedinih radnih mesta i promena izvršilaca na pojedinim radnim mestima, a u periodu odsustva tužilje zbog porodiljskog odsustva i odsustva radi nege deteta, rad na dotadašnjem radnom mestu tužilje bio je organizovan na način da se uspostavi neometano obavljanje procesa rada, s obzirom na važnost i složenost poslova radnog mesta „regionalni menadžer“, tako da je isto popunjeno, pa nije bilo objektivnih mogućnosti da tužilja nastavi rad na tom radnom mestu nakon prestanka odsustva sa rada, zbog čega je predložen premeštaj tužilje na ponuđeno radno mesto koje je sistematizovano i upražnjeno. Ujedno je ponuđena i izmena ugovorenih uslova rada u pogledu zarade u iznosu od 1.350 evra bruto u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan obračuna. Prema Aneksu od 04.05.2017. godine tužilja je premeštena na radno mesto „stručni saradnik za prodaju“ u Sektoru sredstava i likvidnosti u Odeljenju prodaje, sa zaradom u iznosu o 1.350 evra bruto u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan obračuna. Tužilji je rešenjem pravnog prethodnika tuženog od 17.05.2017. godine otkazan ugovor o radu od 10.04.2006. godine sa svim pripadajućim aneksima zbog odbijanja da zaključi Aneks broj 17 ugovora o radu kojim su izmenjeni ugovoreni uslovi rada, a radni odnos joj je prestao danom prijema rešenja. U obrazloženju rešenja je navedeno da je tužilji ponuđen premeštaj na radno mesto „stručni saradnik za prodaju“ u Sektoru sredstava i likvidnosti u Odeljenju prodaje zbog potrebe procesa i organizacije rada, jer je 14.03.2017. godine usvojen Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mesta koji je stupio na snagu 01.04.2017. godine, kojim je predviđeno ukidanje pojedinih radnih mesta i promena izvršilaca na pojedinim radnim mestima, a u periodu odsustva tužilje zbog porodiljskog odustva radno mesto „regionalni menadžer“ je popunjeno i nije bilo objektivnih mogućnosti da tužilja nastavi rad na tom radnom mestu nakon prestanka odsustva sa rada. Prema Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji radnih mesta pravnog prethodnika tuženog od 12.03.2015. godine i prema Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji radnih mesta pravnog prethodnika tuženog od 27.07.2016. godine, bili su sistematizovani regioni „Sever“ i „Jug“ i radno mesto „regionalni menadžer“. Prema Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji radnih mesta tuženog od 14.03.2017. godine bilo je sistematizovano radno mesto „regionalni menadžer“ sa dva izvršioca i sa uslovima- studije prvog ili drugog stepena društveno-humanističkih nauka i drugih vrsta, i radno mesto „stručni saradnik za prodaju“ u Sektoru sredstava i likvidnosti u Odeljenju prodaje, sa jednim izvršiocem i uslovima- studije prvog ili drugog stepena društveno- humanističkih nauka i drugih vrsta. Prema Aneksu ugovora o radu od 29.06.2015. godine BB je raspoređena na radno mesto „menadžer za region ...“.U momentu povratka na rad tužilje kod tuženog nije bilo organizacionih promena u odnosu na radno mesto, i dalje su postojala dva izvršioca i to za region „Sever“ i za region „Jug“, a radno mesto koje je ponuđeno tužilji je četiri ranga niže u odnosu na prethodno radno mesto i duplo niža plata, zbog čega tužilja nije prihvatila zaključenje aneksa. Radno mesto „stručnog saradnika za prodaju“ i dalje nije bilo popunjeno, a kasnije kroz sistematizacije je ukinuto.

Nižestepeni sudovi su zaključili da je tužiljino pravo da bude privremeno sprečena za rad po osnovu odsustva zbog porodiljskog odsustva i odsustva radi nege deteta, te da nije bilo mesta da pravni prethodnik tuženog na radno mesto na kome je tužilja bila raspoređena, rasporedi odnosno premesti drugog zaposlenog za stalno, već samo i isključivo za vreme odsutnosti tužilje, što nije učinio, a prema navedenim pravilnicima nije bilo izmene u odnosu na tužiljino radno mesto koje nije ukinuto, zbog čega je tužbeni zahtev za poništaj rešenja od 17.05.2017. godine o otkazu ugovora o radu osnovan.

Po nalaženju Vrhovnog suda, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo.

Odredbom člana 171. stav 1. Zakona o radu, propisano je da poslodavac može zaposlenom da ponudi izmenu ugovornih uslova rada radi premeštaja na drugi odgovarajući posao zbog potrebe procesa i organizacije rada. Pod odgovarajućim poslom u smislu stava 1. tačka 1. smatra se posao za čije se obavljanje zahteva ista vrsta i stepen stručne spreme koji su utvrđeni ugovorom o radu. Odredbom člana 179. istog Zakona, propisano je da zaposlenom može da prestane radni odnos bez pravnog osnova ako za to postoji opravdan razlog koji se odnosi na potrebe poslodavca i ako odbije zaključenje aneksa ugovora o radu u smislu člana 171. stav 1. tačka 1-5 Zakona.

Naime, tužilji je ponuđeno zaključenje aneksa ugovora o radu kojim joj je ponuđena izmena ugovorenih uslova rada radi premeštaja na drugo radno mesto kod istog poslodavca. Nižestepeni sudovi su pravilno ocenili, imajući u vidu da je tužilja bila privremeno sprečena za rad po osnovu prava na trudničko odsustvo i odsustvo radi nege deteta, da nije bilo mesta da pravni prethodnik tuženog na tužiljino radno mesto „regionalni menadžer za region ...“ na kome je bila raspoređena, premesti drugog zaposlenog za stalno. Tužilja je bila privremeno sprečena za rad, pa njeno radno mesto nije bilo upražnjeno, zbog čega je poslodavac mogao na tužiljino radno mesto da premesti drugog zaposlenog samo i isključivo za vreme trajanja odsustva tužilje, a najkasnije do tužiljinog povratka na rad, pa postupanje pravnog prethodnika tuženog kao poslodavca u konkretnom slučaju predstavlja zloupotrebu prava, kako su to pravilno zaključili nižestepeni sudovi. Pravilnicima o organizaciji i sistematizaciji radnih mesta radno mesto tužilje nije bilo ukinuto, pa okolnost da je pravni predhodnik tuženog ponudio drugo radno mesto, nije od uticaja u konkretnom slučaju, suprotno navodima u reviziji.

Iz navedenog razloga Vrhovni sud je primenom člana 414. stav 1. ZPP, odlučio kao u stavu prvom izreke.

Međutim, osnovano se revizijom tuženog ukazuje da je pobijana presuda u delu u kome je postavljen tužbeni zahtev da se obaveže tuženi da tužilju vrati na radno mesto „regionalni menadžer za region ...“, poslove koje je obavljala pre nezakonitog otkaza, zasnovano je na pogrešnoj primeni materijalnog prava, zbog čega ni činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno.

Odredbom člana 191. stav 1. Zakona o radu, propisano je da ako sud u toku postupka utvrdi da je zaposlenom prestao radni odnos bez pravnog osnova, na zahtev zaposlenog odlučiće da se zaposleni vrati na rad, da mu se isplati naknada štete i uplate pripadajući doprinosi za obavezno socijalno osiguranje za period u kome zaposleni nije radio.

Pravna posledica nezakonitog prestanka radnog odnosa, predviđena odredbom člana 191. Zakona o radu je između ostalog vraćanje zaposlenog na rad, dakle uspostavljanje pređašnjeg stanja, s obzirom da je rešenje kojim je zaposlenom prestao radni odnos poništeno kao nezakonito. Na taj način ugovor o radu koji je zaposleni već bio zaključio ostaje na snazi, ali ukoliko poslodavac nije u mogućnosti da zaposlenog vrati na radno mesto sa kojeg mu je prestao radni odnos, on mora da mu ponudi zaključenje aneksa ugovora o radu za premeštaj na drugo odgovarajuće radno mesto. Znači, poslodavac ima obavezu da zaposlenog vrati na rad, ali nije u obavezi da ga reintegriše u radni odnos na radno mesto sa kojeg mu je prestao radni odnos ukoliko to nije u mogućnosti.

U konkretnom slučaju, radno mesto „regionalni menadžer za region ...“, na kome je tužilja bila raspoređena, nije ukinuto, ali je drugi zaposleni raspoređen na to radno mesto, pa je obaveza tuženog bila da tužilji ponudi aneks ugovora o radu premeštanjem na drugo odgovarajuće radno mesto u smislu navedenih odredaba zakona, a ne na radno mesto koje je četiri ranga niže u odnosu na prethodno radno mesto sa duplo nižom platom na ponuđenom radnom mestu. Međutim, nižestepeni sudovi se nisu bavili pitanjem da li je kod tuženog postojalo odgovarajuće radno mesto na koje je tužilja mogla biti premeštena u trenutku vraćanja, posle isteka porodiljskog odsustva i odsustva radi nege deteta, pa je činjenično stanje ostalo u tom delu neutvrđeno.

Iz navedenog razloga Vrhovni sud je primenom člana 416. stav 2. ZPP, odlučio kao u stavu drugom izreke, a sudovi će u ponovnom postupku imajući u vidu napred izneto, a u pogledu okolnosti da li je kod tuženog postojalo odgovarajuće radno mesto u trenutku kada se tužilja vratila na rad posle isteka odsustva, utvrditi navedene činjenice i pravilnom primenom materijalnog prava, ponovo odlučiti o zahtevu tužilje.

Ukinuta je i odluka o troškovima parničnog postupka jer zavisi od odluke o glavnoj stvari.

Predsednik veća- sudija

Branka Dražić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković