
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2417/2024
18.03.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Zorice Bulajić, Irene Vuković, Radoslave Mađarov i Jasmine Simović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Dragana Mirkov, advokat iz ..., protiv tužene Mesne zajednice „Centar“ Zrenjanin iz Zrenjanina, čiji je punomoćnik Ljubomir Đulinac, advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 812/24 od 28.05.2024. godine, u sednici održanoj 18.03.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 812/24 od 28.05.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 812/24 od 28.05.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Zrenjaninu P1 682/22 od 05.03.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tuženi da joj isplati na ime neisplaćenog toplog obroka i regresa za korišćenje godišnjeg odmora za period od 01.08.2012. do 30.09.2018. godine ukupan iznos od 697.811,65 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od pravnosnažnosti presude do isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužilja da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 108.139,06 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 812/24 od 28.05.2024. godine, odbijena je žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. Zakona o parničnom postupku).
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 18/20), u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 10/23), Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužilje kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Predmet tražene pravne zaštite o kome je odlučeno pravnosnažnom presudom je naknada štete na ime neisplaćenih troškova za ishranu u toku rada i za regres za korišćenje godišnjeg odmora, kao posledice ništavosti aneksa ugovora o radu, zaključenih između tužilje i tuženog, u delu koji se odnosi na način obračuna i iskazivanja predmetnih troškova. O ovom pravu tužilje, sudovi su odlučili primenom odgovarajućih odredaba materijalnog prava kod utvrđenja da se u konkretnom slučaju radi o potraživanju iz radnog odnosa i da je isto zastarelo s obzirom da je od momenta dospelosti poslednjeg potraživanja (septembar 2018. godine, koje je dospelo 31.10.2018. godine), do podnošenja tužbe 03.10.2022. godine protekao trogodišnji rok zastarelosti. Stav izražen u nižestepenim odlukama da se zastarelost novčanog potraživanja iz radnog odnosa ceni na osnovu odredbe člana 196. Zakona o radu i onda kada je potraživanje posledica ništavosti aneksa ugovora o radu, ne odstupa od prakse izražene u odlukama revizijskog suda u kojima je odlučeno o zahtevima sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem kao u ovoj pravnoj stvari (presuda Vrhovnog kasacionog suda Rev2 2769/2020 od 11.02.2021. godine). Saglasno navedenom, Vrhovni sud nalazi da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužilje kao izuzetno dozvoljenoj, jer ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Pored toga, tužilja nije uz reviziju dostavila presude iz kojih bi proizlazio zaključak o različitom odlučivanju u istoj pravnoj stvari, pri čemu pravilna primena prava u sporovima sa tužbenim zahtevom, kakav je u konkretnom slučaju, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja. Bitna povreda odredaba parničnog postupka, na koju revizija ukazuje, nije razlog za posebnu reviziju, čija je dozvoljenost uslovljena ispunjenjem uslova propisanih u članu 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Na osnovu iznetog odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Prema članu 441. Zakona o parničnom postupku, revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu u ovoj vrsti spora, dozvoljenost revizije se ima ceniti prema članu 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prema kome revizija nije dozvoljena ukoliko vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi isplate u ovom sporu podneta je 03.10.2022. godine. Vrednost pobijanog dela pravnosnažne presude je 697.811,65 dinara, a što prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, predstavlja iznos ispod 40.000 evra.
Imajući u vidu da se radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, u kome pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni sud našao da je revizija nedozvoljena.
Na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća-sudija
Dragana Marinković, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
