Rev2 2531/2015 razlika plate

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2531/2015
22.01.2016. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Zvezdane Lutovac, Jelene Borovac, Branka Stanića i Gordane Ajnšpiler Popović, članova veća, u pravnoj stvari tužioca R.T. iz K., čiji je punomoćnik M.J., advokat izU.,protiv tuženog Zdravstvenog centra U., Dom zdravlja K.,radi isplate potraživanja iz radnog odnosa, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 4281/14 od 09.06.2015. godine, u sednici održanoj 22.01.2016. godine, doneo je

R E Š E NJ E

1. NE PRIHVATA SE predlog tužioca da se o reviziji izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 4281/14 od 09.06.2015. godine, odlučuje kao o izuzetno dozvoljenoj reviziji.

2. ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 4281/14 od 09.06.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Pravnosnažnom presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 4281/14 od 09.06.2015. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Užicu P1-417/13 od 12.05.2014.godine,kojom je odbijen tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da mu tuženi na ime razlike u visini koeficijenta od 8,98 do koeficijenta 13,57, za period od 01.04.2010. do 01.04.2013. godine isplati ukupno 462.907,74 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne mesečne iznose do isplate.Tužilac je obavezan da tuženom plati troškove postupka od 8.500,00 dinara.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude, tužilac je izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava sa predlogom da se o reviziji odluči na osnovu člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, radi ujednačavanja sudske prakse.

Članom 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11, 55/14), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija (stav 2.).

Tužilac se u reviziji poziva na različitu sudsku praksu u postupanju u predmetima u kojima su tužioci kao i on, zaposleni u zdravstvenim ustanovama na poslovima vozača saniteta a traže naknadu štete zbog manje isplaćene zarade,nastale primenom koeficijenta od 8,98 umesto 13.57 za poslove zdravstvenog radnika odnosno zdravstvenog saradnika koja je utvrđen Uredbom o koeficijentima za obračun i isplatu plata zaposlenih u javnim službama od 24.11.2007. godine.

Na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda održanoj 4.03.2014. godine, prihvaćen je stav Apelcionih sudova da zaposleni na poslovima vozača sanitetskog vozila u zdrvstvenoj ustanovi nije zdravstveni radnik ni zdravstveni saradnik u smislu Zakona o zdravstvenoj zaštiti(''Sl. gl. RS'' br.107/05, sa izmenama), zbog čega nema pravo na koeficijent od 13,57. Zato Vrhovni kasacioni sud nalazi da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku, zbog čega je odlučio kao u stavu prvom izreke rešenja.

Ispitujući dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužioca nije dozvoljena.

U parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa, prema članu 441. ZPP, revizija je uvek dozvoljena. U ostalim sporovima iz radnog odnosa, dozvoljenost revizije se ceni kao i u ostalim imovinsko-pravnim sporovima, prema vrednosti predmeta spora pobijanog dela.

Tužba u ovom sporu radi isplate zarade u iznosu od 462.907,74 dinara podneta je 29.04.2013. godine. Pobijana drugostepena presuda doneta je 09.06.2015. godine, posle stupanja na snagu izmena i dopuna ZPP (''Službeni glasnik RS'' br. 55/14).

Kako se u konkretnom slučaju ne radi o sporu o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa, već o imovinsko-pravnom sporu radi isplate naknade zarade, u kome vrednost predmeta spora pobijenog dela od 462.907,74 dinara, ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, revizija tužioca nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP odlučeno je kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Predrag Trifunović,s.r.