Rev2 2556/2023 3.5.17; 3.5.22.4.8

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2556/2023
23.04.2026. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Zorice Bulajić i Irene Vuković, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Slavica Miljuš, advokat iz ..., protiv tuženog DOO „Streit Nova“ iz Stare Pazove, čiji je punomoćnik Milan Ivošević, advokat iz ..., radi poništaja rešenja i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 4240/22 od 22.03.2023. godine, u sednici održanoj 23.04.2026. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 4240/22 od 22.03.2023. godine.

ODBIJA SE zahtev tužilje za naknadu troškova odgovora na reviziju.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Staroj Pazovi P1 159/20 od 23.06.2022. godine, stavom prvim izreke, poništeno je kao nezakonito rešenje tuženog o otkazu ugovora o radu zbog prestanka potrebe za obavljanjem posla od 22.06.2020. godine kojim je tužilji otkazan Ugovor o radu od 12.12.2016. godine na neodređeno vreme sa pripadajućim aneksom od 26.09.2018. godine. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužilju vrati na rad. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 106.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 4240/22 od 22.03.2023. godine, odbijena je žalba tužnog i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Tužilja je podnela odgovor na reviziju zahtevajući naknadu troškova.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu odluku, u smislu odredbe člana 408 Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20), pa je našao da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju tužilja je bila u radnom odnosu kod tuženog na neodređeno vreme na osnovu Ugovora o radu od 12.12.2016. godine na radnom mestu ... . Aneksom ugovora o radu od 26.09.2018. godine premeštena je na radno mesto ... . Dana 13.01.2020. godine tuženi je doneo Odluku o organizaciono- ekonomskim promenama i utvrđivanju viška zaposlenih kojom je utvrdio da postoji potreba za gašenjem poslova ... . Odluka je objavljena na oglasnoj tabli tuženog. Istog dana tuženi je doneo i Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji poslova kojim je ukinuo poslove radnog mesta ... . U vreme kada su doneti odluka i pravilnik tužilja je bila na porodiljskom odsustvu. Po rešenju tuženog od 24.04.2019. godine tužilja je otpočela korišćenje porodiljskog odsustva 23.04.2019. godine, a porodiljsko odustvo i odsustvo radi nege deteta joj je odobreno od 23.04.2019. do 22.04.2020. godine. Tužilja se porodila ....2019. godine. Po isteku porodiljskog odsustva i odsustva radi nege deteta tuženi je 22.04.2020. godine doneo rešenje kojim je tužilji otkazao Ugovor o radu sa pripadajućim Aneksom zbog prestanka potrebe za obavljanjem poslova. Rešenjem od 21.05.2020. godine tuženi je stavio van snage rešenje o prestanku radnog odnosa tužilje od 22.04.2020. godine s obzirom da je na osnovu dostavljenog mišljenja o stepenu smetnje u psiho - fizičkom razvoju i invaliditetu deteta od 10.03.2020. godine i izveštaju o privremenoj sprečenosti za rad od 20.05.2020. godine konstatovano da je zaposlena na odustvu sa redovnog rada po osnovu nege deteta do tri godine. Tuženi je tužilju ponovo prijavio na obavezno socijalno osiguranje, a radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa. Dana 07.05.2020. godine tuženi je doneo rešenje kojim je tužilji odobrio odsustvo sa rada radi posebne nege deteta za period od 22.04.2020. do 21.06.2020. godine, koje odsustvo je otpočela sa korišćenjem 22.04.2020. godine.

Tužilja je zbog potrebe za daljim lečenjem deteta dana 26.05.2020. godine uputila zahtev prvostepenoj lekarskoj komisiji za ostvarivanje prava na odsustvo sa rada radi posebne nege deteta. Odsustvo sa rada radi posebne nege deteta po rešenju tuženog od 07.05.2020. godine isteklo je 21.06.2020. godine. Tuženi je 22.06.2020. godine doneo rešenje o otkazu ugovora o radu zbog prestanka potrebe za radom tužilje usled organizacionih i ekonomskih promena, te je tužilja istog dana odjavljena sa obaveznog socijalnog osiguranja. Tužilja je rešenje primila 24.06.2020. godine, te je telefonskim putem obavestila koleginicu iz ljudskih resursa da je ranije podnela zahtev za odobrenje odsustva radi posebne nege deteta prvostepenoj lekarskoj komisiji i da je pregled zakazan za 03.07.2020. godine. Pregled deteta je izvršen navedenog dana od strane komisije u Sremskoj Mitrovici koja je tužilji saopštila da joj se produžava privremena sprečenost za rad. Tužilja je istog dana putem mejla obavestila tuženog da joj je komisija produžila bolovanje za još 60 dana, s tim da komisija odustvo radi posebne nege deteta može odobriti samo od datuma kada je izvršen pregled pa narednih 60 dana, a ne retroaktivno. Prvostepena komisija je dala mišljenje da postoji potreba podnosioca zahteva, ovde tužilje za odsustvo sa rada ili rada sa polovinom punog radnog vremena, radi posebne nege deteta u trajanju od 2 meseca od 03.07.2020. do 02.09.2020. godine. Tužilja je imala nepovezano bolovanje od 22.06.2020. do 02.07.2020. godine, pa je sa medicinskom dokumentacijom za dete i mišljenjem komisije otišla u Dom zdravlja Stara Pazova gde joj je pedijatar na osnovu medicinske dokumetnacije napisao izveštaj o privremenoj sprečenosti za rad za period od 22.02.2020. do 30.06.2020. godine i od 01.07.2020. do 02.07.2020. godine radi nege deteta i od 03.07.2020. do 02.09.2020. godine radi posebne nege deteta. Izveštaji su sačinjeni 13.07.2020. godine, te ih je istog dana sa medicinskom dokumentacijom tužilja putem mejla dostavila tuženom sa napomenom da je sva dokumentacija u originalu ostavljena na kapiji tuženog. Dana 16.07.2020. godine tužilja je od strane tuženog obaveštena da je primio dokumentaciju, te da proverava validnost i ispravnost iste. Tužilja je svu dokumentaciju koju je dobila od pedijatra i lekarske komisije dostavila tuženom i preporučenom pošiljkom 20.07.2020. godine. Republički fond za zdravstveno osiguranje, Filijala za Sremski okrug, ispostava Stara Pazova postupajući po zahtevu tuženog za obnovu postupka ocene o privremenoj sprečenosti za rad tužilje dana 30.07.2020. godine obavestio je tuženog da je na osnovu uvida u zdravstveni karton deteta BB i izveštaja i nalaza lekara specijaliste i kontinuiteta terapije privremena sprečena za rad tužilje po osnovu nege malodobne BB u periodu od 22.06.2020. do 02.07.2020. godine, opravdana. Tužilja je u roku od 30 dana od otkaza tuženom dostavila svu dokumentaciju koju je dobila od komisije u Sremskoj Mitrovici.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su primenom člana 187. stav 1. i 3. Zakona o radu usvojili tužbeni zahtev. Tužilja je u roku od trideset dana od prestanka radnog odnosa dostavila tuženom poslodavcu potvrde o privremenoj sprečenosti za rad radi nege deteta i radi posebne nege deteta izdate od ovlašćenog lekara, čime je postupila u skladu sa navedenom zakonskom odredbom. Zbog toga je osporeno rešenje nezakonito. S tim u vezi postoji obaveza tuženog da tužilju vrati na rad saglasno odredbi člana 191. stav 1. Zakona o radu.

Po oceni Vrhovnog suda, nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo.

Osporenim rešenjem tuženog tužilji je otkazan ugovor o radu zbog prestanka potrebe za njenim radom usled organizacionih i ekonomskih promena, odnosno izmene organizacije i sistematizacije poslova kod tuženog nakon što joj je prestalo odsustvo sa rada radi posebne nege deteta.

Odredbe člana 187. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ broj 24/05...95/18) predviđaju posebnu zaštitu od otkaza ugovora o radu. Poslodavac ne može zaposlenom da otkaže ugovor o radu za vreme trudnoće, porodiljskog odsustva, odsustva sa rada radi nege deteta i odsustva sa rada radi posebne nege deteta (stav 1). Rešenje o otkazu ugovora o radu je ništavo ako zaposleni u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa obavesti poslodavca o postojanju okolnosti iz stava 1. ovog člana i o tome dostavi odgovarajuću potvrdu ovlašćenog lekara ili drugog nadležnog organa (stav 2).

Polazeći od navedenih zakonskih odredaba i utvrđenog činjeničnog stanja pravilan je zaključak nižestepenih sudova da je tužilji osporenim rešenjem nezakonito prestao radni odnos. Tužilja je u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa obavestila tuženog poslodavca o tome da postoji potreba za njenim daljim odsustvom sa rada radi posebne nege deteta i o tome dostavila odgovarajuću potvrdu ovlašćenog lekara, odnosno drugog nadležnog organa. Zato je tužilja i po nalaženju Vrhovnog suda u konkretnom slučaju postupila u skladu sa navedenom odredbom člana 187. stav 3. Zakona o radu, zbog čega je predmetno rešenje o otkazu ugovora o radu u smislu istog člana ništavo, a otkaz nezakonit.

Kod izloženog neosnovani su navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava.

Kako je tužilji osporenim rešenjem o otkazu ugovora o radu nezakonito prestao radni odnos, pravilno je obavezan tuženi da tužilju vrati na rad u skladu sa članom 191. stav 1. Zakona o radu.

Navodima koji se odnose na sadržinu izjave dr. VV i na to da tužilja nije u roku iz člana 103. Zakona o radu dostavila potvrdu o privremenoj sprečenosti za rad revizija ponavlja navode isticane u žalbi koji su pravilno ocenjeni kao neosnovani u obrazloženju drugostepene presude.

Iz navedenih razloga, a s obzirom da se ostalim navodima revizije osporava utvrđeno činjenično stanje, što ne može biti revizijski razlog prema odredbi člana 407. stav 2. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je primenom člana 414. stav 1. i 2. Zakona o parničnom postupku odlučio kao stavu prvom izreke.

Vrhovni sud je odbio zahtev tužilje za naknadu troškova odgovora na reviziju s obzirom da nisu bili nužni za vođenje ove parnice u smislu člana 154. stav 1. Zakona o parničnom postupku zbog čega je u smislu odredbe člana 165. stav 1. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Dragana Marinković, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković