Rev2 2599/2022 3.5.9; zarada, minimalna zarada, minimalna cena rada, naknada zarade i druga primanja

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2599/2022
14.09.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović i Zorana Hadžića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dragan Šalarević, advokat iz ..., protiv tuženog Javnog preduzeća za podzemnu eksploataciju uglja „Resavica – Aleksinački rudnik uglja Aleksinac“ iz Aleksinca, čiji je punomoćnik Zoran Nikolić, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1099/2019 od 25.12.2019. godine, ispravljene rešenjem istog suda Gž1 1099/2019 od 03.06.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 14.09.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

UKIDA SE presuda Apelacionog suda u Nišu Gž1 1099/2019 od 25.12.2019. godine, ispravljena rešenjem istog suda Gž1 1099/2019 od 03.06.2022. godine i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Boru P1 113/18 od 19.02.2019. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca i obavezan tuženi da tužiocu na ime naknade štete usled neostvarenih mesečnih zarada – izgubljene zarade kod tuženog za period od 01.11.2011. godine do 06.09.2014. godine, isplati pojedinačne opredeljene mesečne iznose, sa zakonskom zateznom kamatom, bliže određene ovim stavom izreke, sa obavezom uplate pripadajućih doprinosa i to Republičkom fondu za PIO doprinose za PIO, Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje – doprinose za zdravstveno osiguranje i Nacionalnoj službi za zapošljavanje doprinose za slučaj nezaposlenosti, prema obračunu po važećim osnovicama na dan uplate, dok je višak tužbenog zahteva preko dosuđenih iznosa, a do traženih mesečnih uplata za navedeni period u bruto iznosu – ukupno 3.438.235,19 dinara, odbijen kao neosnovan. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 300.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 1099/2019 od 25.12.2019. godine, ispravljenom rešenjem istog suda Gž1 1099/2019 od 03.06.2022. godine, preinačena je prvostepena presuda u usvajajućem delu stava prvog izreke i odluka o troškovima postupka sadržana u stavu drugom izreke, tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi da tužiocu naknadi štetu usled neostvarenih mesečnih zarada – izgubljene zarade, za period od 01.11.2011. godine do 06.09.2014. godine, u pojedinačno opredeljenim mesečnim iznosima, bliže naznačenim ovim stavom izreke, sa zakonskom zateznom kamatom na sve iznose počev od poslednjeg dana u mesecu za prethodni mesec, sa obavezom uplate pripadajućih doprinosa Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje, Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje i Nacionalnoj službi za zapošljavanje prema obračunu po važećim osnovicama na dan uplate, kao i da tužilac tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 130.055,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, reviziju je blagovremeno izjavio tužilac zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka učinjene od strane drugostepenog suda i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 ... 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija tužioca osnovana.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio zaposlen kod tuženog po osnovu ugovora o radu od 16.12.2005. godine, na neodređeno vreme, na radnom mestu ... . Rešenjem tuženog od 01.11.2011. godine, tužiocu je prestao radni odnos zbog sticanja uslova za odlazak u penziju. Na osnovu tog rešenja tužilac je podneo zahtev za ostvarivanje prava na starosnu penziju Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje, Filijala Niš. Rešenjem RF PIO od 12.12.2012. godine zahtev tužioca je odbijen. U upravnom sporu tužilac je pobijao zakonitost rešenja Republičkog fonda PIO, ali je tužba odbijena. Razlog odbijanja zahteva i tužbe je što je na dan podnošenja zahteva nadležnoj službi u Aleksincu, tužilac imao navršenu 51 godinu života sa 40 godina, 1 mesec i 8 dana staža osiguranja, a prema tada važećem Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju u 2011. godini, starosna granica za penziju se mogla sniziti najviše do 53 godine i četiri meseca života. Tužiocu je rešenjem RF PIO - Službe u Aleksincu od 16.10.2014. godine utvrđeno pravo na starosnu penziju počev od 07.09.2014. godine. U ovoj parnici tužilac potražuje naknadu materijalne štete od dana prestanka radnog odnosa do dana sticanja prava na starosnu penziju.

Iz utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je zaključio da je tužbeni zahtev osnovan i isti je usvojio, jer je tužilac krivicom tuženog pretrpeo materijalnu štetu. Prema stavu suda tužilac je bio sprečen da ostvaruje zaradu u utuženom periodu, s obzirom da je podneo zahtev za penzionisanje na osnovu nepotpunih i netačnih informacija o ispunjenosti uslova za odlazak u starosnu penziju koje mu je dostavio poslodavac.

Suprotno stavu prvostepenog suda, apelacioni sud je našao da ne postoji direktna uzročno-posledična veza između rešenja tuženog i nastale štete. Ovo iz razloga što tužilac rešenje o prestanku radnog odnosa nije pobijao, niti je zahtevao da se utvrdi njegova nezakonitost i ono je konačno i pravnosnažno, a iz čega proizlazi da u postupanju tuženog nema protivpravnosti niti nezakonitosti, te samim tim ni krivice i odgovornosti za nastalu štetu, pa je preinačio prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtev tužioca.

Osnovano se revizijom tužioca ukazuje da je pobijana odluka doneta na osnovu pogrešne primene materijalnog prava, zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

Naime, ostalo je nerazjašnjeno da li je krivicom poslodavca tužilac pretrpeo štetu, jer je odbijanju zahteva tužioca za ostvarivanje prava na starosnu penziju od strane RF PIO, prethodilo rešenje poslodavca o prestanku radnog odnosa zbog ispunjenosti uslova za penziju. U konkretnom slučaju, tužiocu je na njegov zahtev doneto rešenje o prestanku radnog odnosa, koji je podneo na osnovu informacije koje mu je dostavila kadrovska služba tuženog. U tom kontekstu treba oceniti zakonitost rešenja o prestanku radnog odnosa sa stanovišta propusta poslodavca, bez obzira što tužilac nije to rešenje pobijao u posebnom postupku. Za odluku o naknadi štete u ovom sporu, zakonitost rešenja o prestanku radnog odnosa (zbog ispunjenja uslova za starosnu penziju), predstavlja prethodno pitanje kojim sud mora da se bavi, jer od ove činjenica zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari. Da ne ispunjava uslove za penziju, tužilac je saznao tek dobijanjem rešenja fonda, zbog čega su mu i protekli zakonski rokovi za pobijanje rešenja poslodavca, ovde tuženog, kojim mu je utvrđen prestanak radnog odnosa zbog odlaska u penziju.

Imajući u vidu prethodno navedeno, potrebno je da sud u ponovnom postupku, kao prethodno pitanje, oceni zakonitost rešenja o otkazu ugovora o radu zbog ispunjenja uslova za starosnu penziju, sa stanovišta propusta poslodavca, koji je trebalo da izvrši provere da li tužilac ispunjava uslove za starosnu penziju koji se tiču staža tužioca (beneficiranog staža), jer dokumentaciju o tome vodi kadrovska služba tuženog, a zatim da tačne i potpune podatke dostavlja tužiocu.

Zavisno od navedenog, oceniti i zahtev za naknadu štete, primenom člana 191. Zakona o radu.

Iz navedenih razloga, primenom člana 416. stav 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci, a sud će u ponovnom postupku, imajući u vidu date primedbe iz ovog rešenja potpuno i pravilno utvrditi činjenice na koje je ukazano, a od kojih zavisi i pravilna primena materijalnog prava u ovoj parnici.

Predsednik veća – sudija

Jasminka Stanojević,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić