Rev2 2604/2019 3.5.15.4.3; otkaz zbog nepoštovanja radne discipline

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2604/2019
10.06.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić i Danijele Nikolić, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Ranko Dabetić advokat iz ..., protiv tuženog „BB“ DOO iz ..., čiji je punomoćnik Marjan Gagić advokat iz ..., radi poništaja rešenja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3114/18 od 06.05.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 10.06.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3114/18 od 06.05.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Staroj Pazovi P1 323/16 od 12.06.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da se kao nezakonito poništi rešenje tuženog o prestanku radnog odnosa, zavedeno pod br. .. od 07.10.2016. godine, i da se obaveže tuženi da je vrati na posao i rasporedi na radno mesto shodno njenoj školskoj spremi i kvalifikaciji u roku od 15 dana od prijema presude pod pretnjom izvršenja, kao i da joj naknadi troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti pa do konačne isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužilja da naknadi tuženom troškove parničnog postupka u iznosu od 106.500,00 dinara u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3114/18 od 06.05.2019. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi P1 323/16 od 12.06.2018. godine.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tuženi je podneo odgovor na reviziju.

Odlučujući o izjavljenoj reviziji, na osnovu člana 408. i člana 441. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da tužiljina revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz tačke 12. stava 2. navedenog člana, na koju se ukazuje revizijom, nije zakonski razlog za ovaj vanredni pravni lek (član 407. stav 1. tačka 2. ZPP).

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je zasnovala radni odnos na neodređeno vreme ugovorom o radu koji je 07.12.2014. godine zaključila sa tuženim. Aneksom ugovora o radu od 01.10.2015. godine tužilja je raspoređena na poslove komercijaliste nabavke. U opisu poslova tog radnog mesta je operativno planiranje i izvršavanje nabavke repromaterijala, praćenje cena repromaterijala na tržištu, utvrđivanje najpovoljnije nabavke, blagovremeno prikupljanje porudžbina i nabavka. Tužilja je 12.04.2016. godine upozorena na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu zbog povrede radne obaveze, učinjene organizovanjem nabavke materijala po cenama višestruko većim od prosečnih tržišnih cena. O razlozima iz ovog upozorenja tužilja se pismeno izjasnila. Tuženi je 09.05.2016. godine doneo rešenje o privremenom udaljenju tužilje sa rada u trajanju najduže tri meseca od dana njegovog donošenja. Po isteku vremena privremenog udaljenja sa rada tužilja je 10.08.2016. godine otvorila bolovanje, na kojem se nalazila do 16.08.2016. godine. Tužilja se nije pojavila na poslu 17.08.2016. godine, jer je bila pozvana da sledećeg dana dođe u advokatsku kancelariju koja zastupa tuženog radi dogovora o sporazumnom prestanku radnog odnosa. Predlog tuženog da joj na taj način radni odnos prestane tužilja nije prihvatila. Tužilja je sledećeg dana došla na posao i na svom radnom mestu zatekla drugog zaposlenog koji je nakon njene suspenzije raspoređen da obavlja njene poslove. Nakon razgovora sa direktorom tužilja je napustila radne prostorije tuženog i na posao više nije dolazila. Dopunom upozorenja od 26.08.2016. godine tužilja je upozorena na postojanje još jednog otkaznog razloga - neopravdani izostanak sa posla. Tužilja se pismeno izjasnila i na ovo upozorenje, i u svom izjašnjenju je navela da je 19.08.2016. godine na svom radnom mestu zatekla drugog zaposlenog, da je direktor tuženog na nju vršio pritisak da sporazumno raskine radni odnos i da joj je, nakon njenog odbijanja da to učini, rekao da više ne dolazi na posao. Tužiljin ugovor o radu otkazan je rešenjem tuženog od 07.10.2016. godine iz oba razloga - neopravdanog izostanka sa posla i povrede radne obaveze učinjene nepravilnim radom u postupku nabavke repromaterijala.

Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je odbio tužbeni zahtev kojim je tražen poništaj rešenja o otkazu ugovora o radu. Donoseći takvu odluku prvostepeni sud se nije upuštao u ocenu nezakonitosti rešenja sa stanovišta učinjene povrede radne obaveze u postupku nabavke repromaterijala, sa obrazloženjem da je tu činjenicu moguće utvrditi samo na osnovu veštačenja a tuženi je povukao predlog za izvođenje tog dokaza. Zbog toga je odluku o neosnovanosti tužbenog zahteva zasnovao na stanovištu o osnovanosti drugog otkaznog razloga, nalazeći da ne postoje opravdani razlozi za izostanak tužilje sa posla i ne prihvatajući kao opravdanje njenu tvrdnju da joj je direktor tuženog usmeno rekao da više ne dolazi na posao, niti činjenicu da je na njenom radnom mestu već radio drugi zaposleni.

Drugostepeni sud je odbio tužiljinu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu, nalazeći da je u ovom sporu pravilno primenjeno materijalno pravo - član 179. stav 3. tačka 8. Zakona o radu i član 47. stav 1. tačka 3. Pravilnika o radu tuženog, jer odsustvo tužilje sa rada od 19.08.2016. godine bez potvrde o privremenoj sprečenosti za rad predstavlja nepoštovanje radne discipline propisane opštim aktom tuženog i ponašanje zbog kojeg ne može nastaviti sa radom kod poslodavca.

Izloženo pravno stanovište nižestepenih sudova prihvata i Vrhovni kasacioni sud, zbog čega navode revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava ocenjuje kao neosnovane.

Nepoštovanje radne discipline predviđene aktom poslodavca je zakonski razlog zbog kojeg se zaposlenom može otkazati ugovor o radu. Opštim aktom tuženog - Pravilnikom o radu, propisano je da zaposleni ne poštuje radnu disciplinu ukoliko neopravdano izostane sa posla dva radna dana u mesecu ili tri dana u toku kalendarske godine. Tužilja nije dolazila na posao od 19.08.2016. godine, zbog čega nižestepeni sudovi izvode pravilan zaključak o zakonitosti osporenog rešenja o otkazu ugovora o radu zbog nepoštovanja radne discipline. Razlozi koje tužilja navodi u reviziji bili su isticani tokom postupka, i uzeti su u obzir prilikom ocene opravdanosti, odnosno neopravdanosti razloga za izostanak tužilje sa rada. Tim navodima se u suštini, suprotno članu 407. stav 2. ZPP, osporava utvrđeno činjenično stanje i ocena izvedenih dokaza u pogledu činjenice da li je direktor tuženog usmeno rekao tužilji da više ne mora da dolazi na posao.

Tužilji je otkazan ugovor o radu iz dva razloga - povrede radne obaveze (član 179. stav 2. tačka 1. Zakona o radu) i nepoštovanja radne discipline (član 179. stav 3. tačka 8. Zakona o radu). Utvrđeno nepoštovanje radne discipline je dovoljan razlog za prestanak radnog odnosa otkazom od strane poslodavca, zbog čega nisu od značaja navodi revizije da je trebalo utvrđivati i postojanje skrivljene povrede radne obaveze, kao drugog razloga za otkaz ugovora o radu.

Shodno izloženom, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić