Rev2 2726/2019 3.5.16.2. rokovi za zaštitu prava

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2726/2019
23.10.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović i Zorane Delibašić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Ivan Ristić, advokat iz ..., protiv tužene BB, čiji je punomoćnik Branislav Tomašević, advokat iz ..., radi poništaja rešenja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Jagodini Gž1 105/19 od 20.06.2019. godine, u sednici održanoj 23.10.2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Jagodini Gž1 105/19 od 20.06.2019. godine.

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev tužene za naknadu troškova odgovora na reviziju.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Osnovnog suda u Paraćinu P1 222/18 od 08.02.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijen je prigovor tužene da Osnovni sud u Paraćinu nije stvarno nadležan za postupanje u ovom predmetu. Stavom drugim izreke, odbačena je, kao neblagovremena, tužba kojom je tužilac tražio da se poništi rešenje o prestanku radnog odnosa otkazom Ugovora o radu tužene od 20.09.2017. godine u celosti kao nezakonito i da se obaveže tužena da tužioca vrati na rad i rasporedi na radno mesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima. Stavom trećim izreke, obavezan je tužilac da tuženoj na ime troškova postupka isplati iznos od 52.500,00 dinara.

Rešenjem Višeg suda u Jagodini Gž1 105/19 od 20.06.2019. godine, potvrđeno je prvostepeno rešenje u stavu drugom i trećem izreke, a žalba tužioca, u tom delu, odbijena kao neosnovana. Odlučeno je da se troškovi odgovora na žalbu ne dosuđuju.

Protiv pravnosnažnog rešenja donetog u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tužena je podnela odgovor na reviziju.

Odlučujući o izjavljenoj reviziji, u smislu člana 408., u vezi člana 420. stav 6. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11...55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Neosnovano se revizijom ukazuje da je u postupku pred drugostepenim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1., u vezi člana 94. ZPP, iz razloga koje je u svojoj odluci naveo drugostepeni sud, a koje prihvata Vrhovni kasacioni sud.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je podneo tužbu protiv tužene 28.12.2017. godine radi poništaja rešenja tužene od 20.09.2017. godine, kojim je otkazan ugovor o radu tužiocu, a koje mu je uručeno 28.09.2017. godine.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su, u prethodnom ispitivanju tužbe, pravilno našli da je tužba podneta neblagovremeno, suprotno odredbi člana 195. Zakona o radu (''Službeni glasnik RS'' br. 24/05, 75/14) i da je treba odbaciti.

Odredbom člana 195. Zakona o radu, propisano je da protiv rešenja kojim je povređeno pravo zaposlenog ili kada je zaposleni saznao za povredu prava, zaposleni, odnosno predstavnik sindikata čiji je zaposleni član ako ga zaposleni ovlasti, može da pokrene spor pred nadležnim sudom (stav 1.). Rok za pokretanje spora je 60 dana od dana dostavljanja rešenja, odnosno saznanja za povredu prava (stav 2.).

U konkretnom slučaju tuženi je 28.09.2017. godine dostavio rešenje tužiocu o otkazu ugovora o radu, kada je, tužilac saznao za povredu njegovog prava na rad. Kako je tužbu podneo 28.12.2017. godine to je protekao posebno propisan rok za podnošenje tužbe (prekluzivni), u smislu člana 195.stav 2. Zakona o radu, pa je ista podneta neblagovremeno, u smislu člana 294. stav 1. tačka 2. ZPP.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, nisu osnovani revizijski navodi tužioca o pogrešnoj primeni materijalnog prava prilikom ocene blagovremenosti podnete tužbe, zato što je, po navodima revizije, početak roka propisanog članom 195. stav 2. Zakona o radu, trebalo računati od 08.12.2017. godine kada je odluka o ukidanju rešenja o otvaranju stečaja nad tuženom objavljena na oglasnoj tabli suda. Ovo iz razloga, jer je za ocenu blagovremenosti tužbe za poništaj otkaza ugovora o radu, kao u konkretnom slučaju, relevantan dan prestanka radnog odnosa, odnosno dan kada je zaposlenom dostavljena odluka poslodavca kojom se otkazuje ugovor o radu, kao dan saznanja za povredu prava. Pored navedenog, na drugačiju ocenu blagovremenosti tužbe nisu od uticaja ni ostali navodi revizije kojima se ukazuje na primenu odredbi kojima su regulisane pravne posledice otvaranja i obustave stečajnog postupka u Zakonu o stečaju, jer je, kako je navedeno, za ocenu blagovremenosti tužbe za poništaj ugovora o radu relevantan dan saznanja za povredu prava na rad.

Iz navedenih razloga, na osnovu člana 414. stav 1., u vezi člana 420. stav 6. ZPP odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Tuženoj ne pripadaju troškovi odgovora na reviziju, jer isti, u smislu člana 154. ZPP, nisu bili nužni za vođenje parnice, zbog čega je odlučeno kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Jasminka Stanojević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić