Rev2 2758/2023 3.5.9; 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2758/2023
06.03.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Jasmine Stamenković i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Todorović, advokat iz ..., protiv tuženog JP „Elektroprivreda Srbije“ sa sedištem u Beogradu, koga u revizijskom postupku zastupa punomoćnik Sabahudin Tahirović, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3584/22 od 10.11.2022. godine, u sednici održanoj 06.03.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3584/22 od 10.11.2022. godine kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3584/22 od 10.11.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 6880/21 od 06.06.2022. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje i obavezan tuženi da joj na ime naknade štete zbog manje isplaćene otpremnine isplati iznos od 56.923,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 12.01.2017. godine do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 70.177,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3584/22 od 10.11.2022. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava. Predložio je da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku, zbog potrebe razmatranja pravnog pitanja u interesu ravnopravnosti građana i ujednačavanja sudske prakse.

Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11,...10/23, u daljem tekstu ZPP) posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse i kada je potrebno novo tumačenje prava. Prema odredbi stava 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije ceni Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija.

Po oceni Vrhovnog suda nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog jer pobijana presuda ne odstupa od prakse sudova u istim činjenično-pravnim sporovima. Nema potrebe ni za novim tumačenjem primenjenog materijalnog prava – odredbe člana 123. stav 1. Zakona o radu, kojom je propisano da poslodavac može novčano potraživanje prema zaposlenom naplatiti obustavljanjem od njegove zarade samo na osnovu pravnosnažne odluke suda, u slučajevima utvrđenim zakonom ili uz pristanak zaposlenog, u vezi sa članovima 105. stav 3. i 119. stav 1. tog zakona, prema kojima se otpremnina koju je poslodavac dužan da u skladu sa opštim aktom isplati zaposlenom pri odlasku u penziju ne smatra zaradom u smislu stava 1. člana 105. navedenog zakona, već predstavlja jednu od zakonom utvrđenih mera zaštite zaposlenih za čijim je radom prestala potreba i njegovo neotuđivo pravo kojeg se ne može odreći (član 60. stav 4. Ustava Republike Srbije).

Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 404. stav 2. ZPP odlučio kao u prvom stavu izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija tuženog nije dozvoljena.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 30.12.2019. godine. Vrednost predmeta spora od 56.923,00 dinara očigledno ne prelazi imovinski cenzus propisan članom 403. stav 3. ZPP, na osnovu kojeg se ceni dozvoljenost revizije i u sporovima za naplatu novčanog potraživanja iz radnog odnosa.

Iz navedenog razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković