Rev2 2790/2021 3.19.1.25.1.4; posebna revizija; 3.5.9; zarada, minimalna zarada, minimalna cena rada, naknada zarade i dr. primanja

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2790/2021
23.12.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branka Stanića, predsednika veća, Tatjane Matković Stefanović, Tatjane Miljuš, Jasmine Stamenković i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici po tužbi tužioca AA iz ..., čiji su punomoćnici Miomir Ivanković i Dušan Dimitrijević, advokati u ..., protiv tuženog JKP „Komunalac“ Pirot, radi isplate, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2910/2021 od 30.06.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 23. decembra 2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2910/2021 od 30.06.2021. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2910/2021 od 30.06.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Pirotu 1P1 broj 44/20 od 06.05.2021. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je traženo da tuženi na ime jednokratne socijalne pomoći za 2018. godinu isplati tužiocu iznos od još 27.867,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 01.01.2019. godine pa do isplate. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 2910/2021 od 30.06.2021. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena navedena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužilac je izjavio blagovremenu reviziju, pozivajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku. Reviziju izjavljuje zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Tuženi je podneo odgovor na reviziju.

Prema odredbi člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS'' 72/11... 18/20) revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od 5 sudija.

Ocenjujući ispunjenost uslova za dozvoljenost revizije izjavljene na osnovu citirane zakonske odredbe Vrhovni kasacioni sud je našao da u ovoj vrsti spora ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse ili novim tumačenjem prava, kao ni za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana. Pobijanom drugostepenom odlukom pravnosnažno je odlučeno o zahtevu tužioca u odnosu na tuženog poslodavca, za isplatu razlike u jednokratnoj socijalnoj pomoći, do punog iznosa predviđenog za 2018. godinu, na način koji nije u suprotnosti pravnim stavovima sudova izraženim u pravnosnažnim sudskim presudama, donetim u istovetnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Tužilac se za dokaz drugačije sudske prakse u odlučivanju o zahtevima za isplatu iz istog činjeničnog osnova da je isplata izvršena srazmerno vremenu provedenom na radu kod tuženog kao poslodavca u toj godini, poziva na jednu pravnosnažnu presudu. Međutim, postojanje drugačije odluke ne ukazuje nužno i na drugačiju važeću sudsku praksu, da bi reviziju trebalo izuzetno dozvoliti radi ujednačavanja sudske prakse.

Iz iznetih razloga je na osnovu odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku odlučeno kao u prvom stavu izreke ovog rešenja.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije primenom odredbe člana 410. Zakona o parničnom postupku i našao da revizija tužioca nije dozvoljena. Odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra, po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

U konkretnom slučaju, tužba je podneta dana 31.07.2019. godine. Vrednost predmeta pobijanog dela pravnosnažne odluke je 27.867,00 dinara, što predstavlja dinarsku protivvrednost 236,67 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Zato revizija nije dozvoljena prema opštem pravilu iz člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.

Dozvoljenost revizije tuženog ne postoji ni po članu 441. Zakona o parničnom postupku, budući da predmet spora nije u vezi sa postojanjem, zasnivanjem ili prestankom radnog odnosa. Tužba za predmet ima zaštitu prava iz radnog odnosa, ali predmet tražene pravne zaštite nije zasnivanje, postojanje ili prestanak radnog odnosa, te se ne radi o sporu po članu 441. Zakona o parničnom postupku. Shodno navedenom, primenom člana 413. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u stavu drugom izreke ovog rešenja.

Predsednik veća-sudija

Branko Stanić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić