Rev2 2793/2016 radno pravo; naknada zarade

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 2793/2016
24.01.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Ljubice Milutinović, predsednika veća, Jasminke Stanojević, Slađane Nakić- Moimrović, Milomira Nikolića i Marine Govedarica, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Srđan Aleksić, advokat iz ..., protiv tuženih „BB“ ..., čiji je punomoćnik Olivera Jelkić, advokat iz ... i AD „VV“ ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2327/16 od 03.08.2016. godine, u sednici održanoj 24.01.2017. godine, doneo je

P R E S U D U

PRIHVATA SE predlog tužioca za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. ZPP.

PREINAČUJE SE presuda Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2327/16 od 03.08.2016. godine tako što SE ODBIJA žalba tuženog AD „VV“ ... i POTVRĐUJE presuda Osnovnog suda u Subotici P1 29/16 od 15.06.2016. godine u usvajajućem delu u odnosu na ovog tuženog.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Subotici P1 29/16 od 15.06.2016. godine usvojen je tužbeni zahtev pa su obavezani tuženi da tužiocu solidarno isplate na ime uvećane zarade za smenski rad za period od 01.01.2014. do 30.06.2014. godine ukupan iznos od 27.710,25 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne mesečne iznose bliže označene u izreci presude, počev od 15. u tekućem mesecu za prethodni mesec pa do isplate, kao i da mu solidarno naknade troškove parničnog postupka od 33.500,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2327/16 od 03.08.2016. godine preinačena je prvostepena presuda tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca u odnosu na tuženog AD „VV“ ..., dok je odbijena žalba tuženog „BB“ ... i potvrđena prvostepena presuda u odnosu na ovog tuženog.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, u delu kojim je preinačena prvostepena presuda, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, predlažući da se o reviziji odlučuje kao o izuzetno dozvoljenoj zbog potrebe ujednačavanja sudske prakse.

Vrhovni kasacioni sud je zaključio da su ispunjeni uslovi iz člana 404. ZPP za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj radi ujednačavanja sudske prakse, budući da je Vrhovni kasacioni sud u odluci Rev2 1112/2016 od 28.12.2016. godine izrazio stav po pitanju pasivne legitimacije ovog tuženog, koji se razlikuje od stava izraženog u pobijanoj presudi.

Ispitujući pravilnost pobijane presude na osnovu člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11, ... ) Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da je revizija osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio u radnom odnosu kod tuženog „BB“ ... na poslovima konduktera. U periodu od 01.01.2014. do 30.06.2014. godine radio je u smenama, pa mu je tuženi „BB“ ... po osnovu uvećane zarade za smenski rad obračunavao i isplaćivao 4% od osnovne zarade. Razlika uvećane zarade obračunate za rad u smenama prema odredbi člana 108. stav 1. tačka 2. Zakona o radu i isplaćene uvećane zarade tužiocu po tom osnovu utvrđena je na osnovu nalaza veštaka. Odlukom Vlade Republike Srbije kod „BB“ ... izvršene su statusne promene izdvajanja uz osnivanje novih akcionarskih društava: AD „GG“, AD „VV“ i AD „DD“, koje su stekle svojstvo pravnog lica 10.08.2015. godine upisom u registar APR-a. Nakon statusnih promena kod poslodavca, tužilac je nastavio rad kod tuženog AD „VV“ ..., na istim poslovima. Uputstvom o organizaciji i evidenciji radnog vremena kod tuženog od 01.01.2003. godine predviđeno je da je turnus rad u smenama, kada se poslovi neprekidno obavljaju tokom svih 24 časa dnevno. Predviđeno je da zaposlenom koji radi u turnusu smene traju 12 ili 8 časova. Odredbom člana 65. Kolektivnog ugovora tuženog je predviđeno da zaposleni ima pravo na uvećanu zaradu za rad u smenama i turnusima u visini 2% osnovne zarade, odnosno 4% osnovne zarade za zaposlene koji neposredno učestvuju u vršenju železničkog saobraćaja.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev u odnosu na oba tužena, dok je apelacioni sud preinačio prvostepenu presudu tako što je odbio tužbeni zahtev u odnosu na tuženog AD „VV“ ..., zbog nedostatka pasivne legitimacije.

Ovakvo stanovište drugostepenog suda zasniva se na pogrešnoj primeni materijalnog prava. Pravilan je zaključak prvostepenog suda da je novoosnovano društvo (novi tuženi) pasivno legitimisan u ovoj parnici na osnovu člana 147. Zakona o radu jer je od matičnog poslodavca preuzeo opšti akt i sve ugovore o radu, te da je obavezan da tužiocu na ime naknade za smenski rad u spornom periodu isplati sume bliže označene u izreci prvostepene presude.

Naime, teret dokazivanja ispunjenja obaveze ili činjenica koje utiču na prestanak obaveze leži na tuženom (dužniku), a ne na poveriocu (tužiocu). Stranka treba da dokaže one činjenice koje po materijalnom pravu imaju za posledicu dobijanje spora, pa rizik nedokazanosti snosi stranka na kojoj je ležao teret dokazivanja. Iz člana 231. stav 3. ZPP proizilazi da je poverilac u obavezi da dokaže svoje svojstvo poverioca (da se nalazi u radnom odnosu i da je radio u smenama - nastanak prava), a na tuženom leži obaveza dokazivanja činjenica koje sprečava ostvarivanje prava ili usled koje je pravo prestalo (da nije dužnik i da je njegova obaveza statusnom promenom prestala). Osim toga, u primeni člana 147. Zakona o radu poslodavac je u obavezi da dokazuje preuzimanje opšteg akta i ugovora o radu. U konkretnom slučaju tuženi svoje tvrdnje nije dokazao. Osim tvrdnje da deobni bilans između novonastalih preduzeća i matičnog preduzeća nije donet, tuženi nije uopšte pružio bilo kakav dokaz o aktivi novonastalih preduzeća i razlikama vrednosti iz člana 452. stav 1. ZOO i člana 505. stav 1. tačka 2. Zakona o privrednim društvima, iako se svi eventualni dokazi nalaze kod njega a ne kod tužioca.

Po stanovištu revizijskog suda tuženi je pasivno legitimisan u ovoj parnici (osim po članu 147. Zakona o radu) po još dva osnova i to: a) po članu 452. stav 1. ZOO po kome lice na koje pređe neka imovinska celina fizičkog ili pravnog lica ili jedan njen deo, odgovara za dugove koji se odnose na tu celinu, odnosno njen deo, pored dosadašnjeg imaoca i solidarno s njim ali samo do vrednosti njene aktive; b) po članu 505. stav 1. tačka 2. Zakona o privrednim društvima („Službeni glasnik RS“, br. 36/11 ... 5/15) po kome društvo sticalac postaje solidarno odgovorno sa društvom prenosioca za njegove obaveze koje nisu prenete na društvo sticaoca, ali samo do iznosa razlike vrednosti imovine društva prenosioca koja mu je preneta i obaveza društva prenosioca koji je preuzeo, osim ako je sa određenim poveriocem drukčije ugovoreno.

Imajući u vidu izloženo, na osnovu člana 416. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Ljubica Milutinović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić