Rev2 2926/2024 3.5.22.4.2

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 2926/2024
02.04.2026. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević i Nadežde Vidić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Boris Miljuš, advokat iz ..., protiv tuženog JKP „Gradsko saobraćajno preduzeće Beograd“, sa sedištem u Beogradu, čiji je punomoćnik Jelena Ćetković, advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, vraćanja na rad i naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2483/21 od 14.12.2022. godine, koja je ispravljena rešenjima istog suda Gž1 2483/21 od 25.01.2024. godine, i 10.05.2024. godine u sednici održanoj 02.04.2026.godine, doneo je

R E Š E NJ E

UKIDA SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2483/21 od 14.12.2022. godine, ispravljena rešenjima istog suda Gž1 2483/21 od 25.01.2024. godine i 10.05.2024. godine u stavu prvom i trećem izreke i u ovom delu predmet VRAĆA drugostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 3696/19 od 18.01.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se poništi kao nezakonito rešenje o otkazu ugovora o radu tužiocu br. ... od 16.08.2016. godine, doneteo od strane tuženog, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi da mu na ime naknade štete zbog izgubljene zarade koju bi ostvario da je radio, za period od avgusta 2016. godine do avgusta 2019. godine, isplati pojedinačne mesečne iznose sa zakonskom zateznom kamatom, kao neosnovan. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi da za tužioca za period od avgusta 2016. godine do avgusta 2019. godine, na pripadajuće zarade uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje kod nadležnog Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje u ukupnom iznosu od 384.498,66 dinara, doprinose za zdravstveno osiguranje nadležnom Zavodu za zdravstveno osiguranje u ukupnom iznosu od 152.320,62 dinara, kao neosnovan. Stavom četvrtim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi da ga vrati na rad, kao neosnovan. Stavom petim izreke, odbačena je tužba tužioca u delu u kom je predložio da se obaveže tuženi da ga rasporedi na radno mesto ... . Stavom šestim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi da mu naknadi troškove parničnog postupka, kao neosnovan.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2483/21 od 14.12.2022. godine, koja je ispravljena rešenjima istog suda Gž1 2483/21 od 25.01.2024. godine i 10.05.2024. godine, stavom prvim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu prvom, drugom, trećem, četvrtom i šestom izreke, tako što je poništeno kao nezakonito rešenje tuženog ... od 16.08.2016. godine, pa je obavezan tuženi da tužioca vrati na rad, da mu na ime naknade štete zbog izgubljene zarade koju bi ostvario da je radio isplati za period od avgusta 2016. godine do avgusta 2019. godine pojedinačne mesečne iznose sa kamatom, kao i da na navedene iznose za tužioca uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje RF PIO i doprinose za zdravstveno osiguranje RZZO i obavezan tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 366.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana nastupanja uslova za izvršnost do isplate. Stavom drugim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđeno rešenje sadržano u stavu petom izreke prvostepene presude. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove drugostepenog parničnog postupka u iznosu od 69.000,00 dinara, a zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka je odbijen.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tužilac je dao odgovor na reviziju.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...10/23) i utvrdio da je revizija tuženog osnovana.

Na osnovu činjeničnog stanja utvrđenog pred drugostepenim sudom, pred kojim je otvorena rasprava na osnovu člana 383. stav 3. ZPP, utvrđeno je da je rešenjem tuženog broj ... od 16.08.2016. godine, tužiocu kao zaposlenom na poslovima radnika fizičko-tehničkog obezbeđenja u ..., otkazan ugovor o radu zato što je u aprilu 2016. godine, kada je trebalo da radi u vremenu od 14,00 – 22,00 sati na kapiji „Solaris“ u SP Novi Beograd, na dan 20. i 21. april 2016. godine izostao sa posla i izostanak nije opravdao, a dana 11, 12, 13, 14, 15, 18, 22. i 25. aprila 2016. godine, pre i nakon početka posla, dolazio do glavne kapije SP Novi Beograd, upisivao se u knjigu dnevnica, nakon čega je samovoljno napuštao pogon bez odlaska na mesto rada, čime je ugrozio bezbednost zaposlenih i imovinu preduzeća i postupio protivno članu 13. Pravilnika o radu zaposlenih na poslovima fizičko-tehničkog obezbeđenja iz 2011. godine, te se tokom meseca aprila 2016. godine prilikom ulaska i izlaska iz tuženog preduzeća nije evidentirao svojom identifikacionom karticom, čime je postupio protivno članu 4. Uputstva o korišćenju identifikacionih kartica zaposlenih kod tuženog i vođenju evidencije o prisustvu radno-angažovanih i trećih lica, čime je učinio povrede radne obaveze iz člana 179. stav 2. tačka 1. i 5. Zakona o radu, člana 77. stav 1. tačka 1. alineja 1. i 5. i tačka 2. alineja 8. Kolektivnog ugovora tuženog i iz tačke 14. Ugovora o radu.

Prvostepeni sud je odbio tužbeni zahtev uz zaključak da je pobijano rešenje zakonito, jer je tužilac izostao sa rada, a izostanke nije opravdavao, samovoljno je napuštao pogon bez odlaska na mesto rada u aprilu 2016. godine, čime su se stekli uslovi iz člana 179. stav 2. tačka 1. i 5. Zakona o radu istovremeno nalazeći da tužilac nije izvršio povredu radne obaveze neevidentiranjem indetifikacione kartice, jer istu nije posedovao, ali da je za otkaz ugovora o radu dovoljna i jedna povreda radne obaveze.

Drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu i poništio kao nezakonito rešenje tuženog od 16.08.2016. godine i obavezao tuženog da tužiocu isplati zaradu i doprinose uz obrazloženje da je iz izvedenih dokaza utvrdio da tužilac nije imao identifikacionu karticu za evidentiranje prilikom ulaska u pogon, da se obraćao tuženom sa zahtevom za izdavanje nove identifikacione kartice, tako da se ne može govoriti o neizvršavanju odnosno nesavesnom, nemarnom i neblagovremenom izvršavanju radne obaveze od strane tužioca zato što se ne radi o krivici zaposlenog u situaciji kada ne poseduje ID karticu, kao jedino sredstvo kontrole dolaska i odlaska s posla, odnosno u pogon. Stoga je, suprotno prvostepenom sudu, zaključio da je sporno rešenje nezakonito jer je prvostepeni sud pogrešno iz izvedenih dokaza izveo zaključak da je tužilac napuštao pogon i nije se evidentirao prilikom dolaska na posao u spornom periodu zbog čega postoji obaveza tuženog da tužioca vrati na rad i isplati naknadu štete i pripadajuće doprinose.

Po oceni Vrhovnog suda osnovano se revizijom tuženog ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava.

Tužiocu je otkazan ugovor o radu od strane poslodavca na osnovu odredbe člana 179. stav 2. tačka 1. i 5. Zakona o radu i člana 77. Kolektivnog ugovora tuženog stavljanjem tužiocu na teret da je u aprilu mesecu dva dana izostao sa posla, a izostanak nije opravdao, da je u toku istog meseca osam puta napuštao mesto rada, kao i da se u toku aprila 2016. godine nije identifikovao identifikacionom karticom.

Odredbom člana 179. stav 2. tačka 1. i 5. Zakona o radu propisano je da poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji svojom krivicom učini povredu radne obaveze i to ako nesavesno ili nemarno izvršava radne obaveze, ako učini drugu povredu radne obaveze utvrđenu opštim aktom, odnosno ugovorom o radu.

Odredbom člana 77. Kolektivnog ugovora tuženog od 29.01.2015. godine, propisano je da poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji svojom krivicom učini povredu radne obaveze, između ostalog, ako nesavesno ili nemarno izvršava radne obaveze, postupa protivno odredbama zakona, opštim aktima poslodavca i drugim pravilima službe, neopravdano izostaje sa rada, dva ili više radna dana u toku kalendarskog meseca, napušta poslove koji su u funkciji zaštite i bezbednosti zaposlenih i poslodavca, bez odobrenja neposrednog rukovodioca, odnosno, kao i ako ne poštuje radnu disciplinu neevidentiranja dolaska na posao i odlaska sa posla.

Prema činjeničnom stanju utvrđenom u prvostepenom postupku, koje drugostepeni sud prihvata, tužilac je 20. i 21. aprila 2016. godine izostao sa posla i izostanak nije opravdao, a osam dana u toku aprila 2016. godine je samovoljno napuštao pogon bez odlaska na mesto rada i tužiocu je pobijanim rešenjem stavljeno na teret, između ostalog, i napred navedeno postupanje. Međutim, drugostepeni sud je kao razlog za preinačenje prvostepene odluke naveo da je prvostepeni sud iz činjenica koje je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je zasnovana presuda, obrazlažući svoju odluku činjenicom da tužilac nije imao identifikacionu karticu za evidentiranje prilikom ulaska u pogon, te da je prvostepeni sud pogrešno zaključio da je tužilac napuštao i nije se evidentirao prilikom dolaska na posao u aprilu mesecu 2016. godine. Imajući u vidu sadržinu povreda radnih obaveza koje se tužiocu stavljaju na teret, između ostalog da je dva dana izostao sa posla i izostanak nije opravdao i da je osam puta napuštao mesto rada, zaključak prvostepenog suda o nepostojanju identifikacione kartice za tužioca ne može se dovesti u vezu sa samom sadržinom ovako definisanih radnih povreda. Stoga se osnovano revizijom tuženog ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi člana 7. i 8. ZPP, učinjenom pred drugostepenim sudom budući da povrede koje su tužiocu stavljene na teret nije cenio u celosti.

Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 415. stav 2. ZPP ukinuo drugostepenu presudu i predmet vratio na ponovno suđenje drugostepenom sudu koji će imati u vidu primedbe izložene u ovom rešenju i iznova ceniti okolnosti u vezi povreda radnih obaveza koje se stavljaju tužiocu na teret, a odnose se na to da u aprilu mesecu je dva dana izostao sa posla i izostanak nije opravdao i da je osam puta napuštao mesto rada, a što je od uticaja na ocenu zakonitosti rešenja o otkazu ugovora o radu na osnovu člana 179. stav 2. tačka 1. i 5. Zakona o radu, pa će pravilnom primenom materijalnog prava doneti novu na zakonu zasnovanu odluku.

Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković