
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3046/2024
06.11.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković, Radoslave Mađarov, Jasmine Simović i Irene Vuković, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Vidosava Vidić Manastirac, advokat iz ..., protiv tužene Opšta bolnica Sremska Mitrovica, čiji je punomoćnik Biljana Kocan, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1237/24 od 14.08.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 06.11.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1237/24 od 14.08.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1237/24 od 14.08.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1237/24 od 14.08.2024. godine, odbijena je žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici P1 64/23 od 18.01.2024. godine, kojom je usvojen tužbeni zahtev i obavezana tužena tužena da tužilji na ime naknade štete isplati iznos od 20.360,00 dinara sa zateznom kamatom od 29.03.2022. godine do isplate, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 99.035,80 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava sa predlogom da se o reviziji odluči na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Prema odredbi člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11...10/23), revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenje prava (posebna revizija).
Pravnosnažnom presudom odlučeno je o zahtevu tužilje za naknadu štete zbog nepravilnog rada obračunske službe tužene, u činjeničnoj situaciji da je ta služba vršila obustavu od mesečne zarade tužilje i obustavljene iznose na ime otplate rata, po osnovu ugovora koji je tužilja zaključila sa privrednim društvom „Fenomena 021“ d.o.o. Novi Sad, uplaćivala na tekući račun sindikalnoj organizaciji tužene, iako za to nije postojao pravni osnov. Imajući u vidu vrstu spora i sadržinu tražene sudske zaštite, način presuđenja i razloge koje su nižestepeni sudovi dali za svoje odluke, u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, ili novog tumačenja prava. Razlozi na kojima su zasnovane odluke nižestepenih sudova nisu u suprotnosti sa tumačenjem prava i pravnim shvatanjem Vrhovnog suda u pogledu primene odredbe člana 172. Zakona o obligacionim odnosima, koja je u ovom slučaju primenjena. Tužilac u reviziji nije pružio dokaze o postojanju različitih odluka u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u konkretnom slučaju i suprotnom presuđenju sudova, pa nije ispunjen zakonski uslov koji se odnosi na potrebu za ujednačavanjem sudske prakse. Iz iznetih razloga, odlučeno kao u prvom stavu izreke.
Ispitujuću dozvoljenost revizije u smislu člana 410 stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija tužene nije dozvoljena.
U parnicama u kojima je predmet novčano potraživanje za dozvoljenost revizije merodavan je opšti režim Zakona o parničnom postupku.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi naknade štete je podneta dana 27.04.2022. godine, a vrednost predmeta spora je 20.360,00 dinara.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu koji se odnosi na novčano potraživanje u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, to je Vrhovni sud ocenio da je revizija tužioca nedozvoljena, primenom odredbe člana 403. stav 3. ZPP.
Iz iznetih razloga, odluka u stavu drugom izreke doneta je na osnovu člana 413. ZPP.
Predsednik veća – sudija
Jelica Bojanić Kerkez, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
