Rev2 3060/2024 3.19.1.26.1.4; 3.19.1.26.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3060/2024
06.03.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, Zorana Hadžića, Marije Terzić i Gordane Komnenić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Milan Pejčić, advokat iz ..., protiv tužene JPU „Pčelica“ Niš, čiji je punomoćnik Tanja Savić, advokat iz ..., radi naknade nematerijalne štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1454/2024 od 06.06.2024. godine, u sednici održanoj 06.03.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1454/2024 od 06.06.2024. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1454/2024 od 06.06.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P1 2110/22 od 23.01.2024. godine, ispravljenom pravnosnažnim rešenjem istog suda P1 2110/22 od 04.03.2024. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca, pa je obavezana tužena da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete isplati, i to: na ime pretrpljenih fizičkih bolova 25.000,00 dinara, na ime pretrpljenog straha 20.000,00 dinara i na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti 25.000,00 dinara, sve sa zateznom kamatom na novčane iznose za svaki vid nematerijalne štete počev od dana presuđenja 23.01.2024. godine do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan deo tužbenog zahteva tužilje prema tuženoj za veći iznos od dosuđenih u stavu prvom izreke presude, i to: na ime nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove do iznosa od 50.000,00 dinara, za pretrpljeni strah do iznosa od 50.000,00 dinara i za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti do iznosa od 50.000,00 dinara, sve sa zateznom kamatom počev od dana presuđenja 23.01.2023. godine do isplate. Stavom trećim izreke (u presudi pogrešno označen kao stav drugi izreke), tužena je obavezana da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 152.150,00 dinara, od čega iznos od 142.750,00 dinara sa zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 1454/2024 od 06.06.2024. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužene, potvrđena prvostepena presuda P1 2110/22 od 23.01.2024. godine, ispravljena rešenjem istog suda od 04.03.2024. godine, u stavu prvom i trećem izreke.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Primenom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Sl. glasnik RS“ br.72/11 ...10/23), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.

Predmet tražene pravne zaštite je naknada nematerijalne štete tužiocu na ime pretrpljenih fizičkih bolova, straha i duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti za povredu na radu, a nižestepeni sudovi su odlučili delimičnim usvajanjem tužbenog zahteva tužioca do visine iznosa utvrđenih stavom prvim izreke prvostepene presude, dok je preko navedenih pa do traženih iznosa zahtev tužioca odbijen zbog utvrđenog doprinosa tužioca nastanku štete. Pobijana presuda doneta je primenom odgovarajućih odredaba materijalnog prava, a imajući u vidu da odluka o ovakvom zahtevu i visini tražene naknade zavisi od činjeničnog stanja utvrđenog u svakom konkretnom slučaju, Vrhovni sud nalazi da nije potrebno odlučivanje o reviziji radi ujednačavanja sudske prakse, razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa, pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno novo tumačenje prava pa je odlučeno kao u stavu prvom izreke u smislu odredbe člana 404. stav 1. ZPP.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.

Prema članu 441. ZPP, revizija je uvek dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.

Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu u radnom sporu, dozvoljenost revizije se ocenjuje na osnovu člana 403. stav 3. ZPP, prema kome revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi naknade nematerijalne štete u ovoj parnici podneta je 29.09.2022. godine, a vrednost predmeta spora je 70.000,00 dinara.

S obzirom na to da se u ovom slučaju radi o imovinskopravnom sporu koji se odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora koja se revizijom pobija ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je revizija tužene nedozvoljena.

Iz napred navedenih razloga, na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković