Rev2 3081/2019 3.5.15.4.2

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3081/2019
30.07.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Biserke Živanović, predsednika veća, Spomenke Zarić i Zorane Delibašić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Milica Nicović Bukumirović, advokat iz ..., protiv tuženog Privrednog društva „Zoološki vrt Grada Beograda“ DOO Beograd, koga zastupa Gradsko pravobranilaštvo grada Beograda, radi poništaja rešenja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2432/18 od 03.04.2019. godine, u sednici održanoj 30.07.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

UKIDAJU SE presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 756/15 od 22.02.2018. godine i presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2432/18 od 03.04.2019. godine i predmet upućuje prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 756/15 od 22.02.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se poništi rešenje o otkazu ugovora o radu broj ... od 06.01.2015. godine, kao i da se obaveže tuženi da tužilju vrati na rad i naknadi troškove parničnog postupka. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tuženi da tužilji na ime naknade materijalne štete za izgubljenu zaradu isplati neto zarade za svaki mesec proveden van radnog odnosa i to počev od dana 06.01.2015. godine, kao prvog dana prestanka radnog odnosa, pa sve do vraćanja na rad, sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospeća svakog pojedinačnog iznosa, pa do konačne isplate. Stavom trećim izreke, odbačena je tužba u delu kojim je tražila da se obaveže tuženi da na svaki iznos uplati pripadajuće doprinose kod nadležnih organizacija obaveznog socijalnog osiguranja Fond PIO, Zavod za zdravstveno osiguranje i Nacionalne službe za zapošljavanje. Stavom četvrtim izreke, obavezana je tužilja da tuženom na ime naknade troškova parničnog postupka isplati iznos od 63.000,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2432/18 od 03.04.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena presuda prvostepenog suda te odbijen kao neosnovan zahtev tužilje za naknadu troškova postupka po žalbi.

Protiv presude donete u drugom stepenu reviziju je blagovremeno izjavila tužilja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Odlučujući o osnovanosti revizije tužilje u smislu člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija osnovana.

Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužilja bila zaposlena kod tuženog na neodređeno vreme i obavljala poslove zamenika hranioca. Rešenjem tuženog od 06.01.2015. godine tužilji je otkazan ugovor o radu, jer je učinila povredu radne obaveze predviđenu članom 82. stav 1. tačka 12. Kolektivnog ugovora i član 27. stav 1 tačka 12. Aneksa ugovora o radu, odnosno što je neblagovremeno, nesavesno i nemarno izvršavala radne obaveze. Naime, dana 30.12.2014. godine tužilja je radila prvu smenu u Bebi zoo vrtu. Oko 10,30 časova krenula je da nahrani životinje i primetila da nedostaju ključevi od prostora za merkate, a koji su se inače nalazili u kiosku, odnosno kućici za presvlačenje, pa je tužilja koristila drugi primerak ključeva, a kada je ušla da nahrani merkate primetila je da jedan merkat nedostaje. Nestanak ključeva i jednog merkata tužilja nije odmah prijavila poslovođi BB, što je učinila zaposlena VV, kada je preuzela drugu smenu u Bebi zoo vrtu.

Nižestepeni sudovi su na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja zaključili da postupanje tužilje predstavlja povredu radne obaveze koja vodi prestanku radnog odnosa, s obzirom da je propustila da bez odlaganja, čim je otkrila da nedostaju ključevi i merkat, nestanak prijavi poslovođi.

Osnovano se revizijom tužilje ukazuje da se navedene odluke nižestepenih sudova zasnivaju na pogrešnoj primeni materijalnog prava, zbog čega je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.

Naime, odredbom člana 179. stav 2. tačka 1. i 5. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ br.24/05...75/14), propisano je da poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji svojom krivicom učini povredu radne obaveze, i to ako nesavesno ili nemarno izvršava radne obaveze i ako učini drugu povredu radne obaveze utvrđenu opštim aktom, odnosno ugovorom o radu.

Polazeći od sadržine navedene zakonske odredbe, a u kontekstu utvrđenog činjeničnog stanja, nije sa sigurnošću utvrđena krivica tužilje za učinjene povrede, s obzirom da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je nestanak ključeva prijavljen poslovođi još 27.12.2014. godine (u kom periodu tužilja nije ni radila jer se nalazila na bolovanju), te su, dakle, sa nestankom ključeva nadležni bili upoznati, a nestanak merkata istog dana kada je i tužilja primetila da jedan nedostaje. Iz iskaza tužilje proizlazi da je ona nameravala da prijavi nestanak merkata nakon što nahrani životinje, što je njena glavna obaveza, i kada proveri sa koleginicom GG da slučajno merkat nije uginuo ili je poklonjen, a da ju je u tome preduhitrila koleginica VV. Takođe, nejasno je i na osnovu čega su nižestepeni sudovi zaključili da je obaveza tužilje bila da istog trenutka prekine svoje redovne dužnosti (hranjenje drugih životinja), kada je primetila da nedostaje jedan merkat i to odmah prijavi, naročito u situaciji kada postoji mogućnost da se životinja sakrije i ne izađe odmah da uzme hranu (što je pomislila i koleginica GG, kada ih je hranila prethodnog dana).

U ponovnom postupku prvostepeni sud će, a imajući u vidu napred izneto, utvrditi u čemu se sastoji odgovornost tužilje što nije prijavila da nedostaju ključevi koji su nestali kada tužilja nije ni radila i o čemu je poslovođa već bio obavešten (a jasno je da je nestanak ključeva u uzročno-posledičnoj vezi sa nestankom merkata), te da li je postojala i na osnovu čega, obaveza tužilje da bez odlaganja obavesti poslovođu o nestanku merkata ili je to mogla da učini u toku radnog vremena, što je po navodima tužilje ona nameravala i da učini, i u vezi s tim od kakvog je uticaja što je nestanak i prijavljen istog dana, pa će pravilnom primenom materijalnog prava ponovo odlučiti o zahtevu tužilje.

Iz navedenih razloga Vrhovni kasacioni sud je primenom odredbe člana 416. stav 2. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća-sudija

Biserka Živanović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić