Rev2 3112/2024 3.19.1.26.1 revizija; 3.5.22 prestanak radnog odnosa; 3.5.22.4 otkaz od strane poslodavca

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3112/2024
06.03.2026. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Željka Škorića, predsednika veća, Mirjane Andrijašević i Tatjane Đurica, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Ljubiša Radulović, advokat sa ..., protiv tuženog JP „Pošta Srbije“ Beograd, radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1240/24 od 11.07.2024. godine, u sednici veća održanoj 06.03.2026. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1240/24 od 11.07.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Užicu P1 439/23 od 28.03.2024. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje, pa je poništeno kao nezakonito rešenje direktora tuženog broj ...-.../... od 25.05.2016. godine i obavezan tuženi da tužilju vrati na rad, u roku od 8 dana od dana pravnosnažnosti presude. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužilji na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 283.500,00 dinara, sa zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do konačne isplate, u roku od 8 dana od dana prijema pisanog otpravka presude.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1240/24 od 11.07.2024. godine, preinačena je presuda Osnovnog suda u Užicu P1 439/23 od 28.03.2024. godine, tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje da se poništi kao nezakonito rešenje direktora tuženog broj ...-.../... od 25.05.2016. godine i da se obaveže tuženi da tužilju vrati na rad, pa je obavezana tužilja da tuženom naknadi parnične troškove u iznosu od 33.000,00 dinara, u roku od 8 dana od prijema prepisa presude.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, ... 18/20 i 10/23 – drugi zakon) - u daljem tekstu: ZPP i utvrdio da je revizija tužilje neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2) ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je bila u radnom odnosu kod tuženog na radnom mestu ... pošte ... ... . Dana 29.12.2015. godine, pred sam kraj radnog vremena, instruktor RRJ „Užice, Šabac, Valjevo“ je u prisustvu inspektora MUP PS Čajetina izvršio iznenadni pregled glavne blagajne po platnom prometu navedene pošte i utvrdio manjak novčanih sredstava od ukupno 69.310,91 dinar, koji je tužilja nakon izvesnog vremena u prisustvu ovih lica popunila. U izveštaju o manjku od 30.12.2015. godine, konstatovano je da je po izjavi ... AA (tužilje) do manjka došlo usled pogrešnog brojanja, odnosno isplate novca sa njenog tekućeg računa, zatim, da je u pošti zatečeno lice u delu namenjenom poštarima i da je to lice konzumiralo alkohol zajedno sa tužiljom, da je prostorija bila zadimljena od duvanskog dima, kao i da je na stolu upravnika zatečena suma novca van kase glavne blagajne. Tuženi je dana 25.05.2016. godine doneo pobijano rešenje zbog povrede radnih obaveza utvrđenih članom 179. stav 2. tačka 5) Zakona o radu u vezi člana 101. tač. 7) i 12) Kolektivnog ugovora za Javno preduzeće „Pošta Srbije“, koje je tužilja učinila tako što se nije pridržavala, odnosno nije sprovodila propisane i naložene mere za bezbedan i zdrav rad i što je prouzrokovala blagajnički manjak nesavesnim radom, kao i zbog nepoštovanja radne discipline iz člana 179. stav 3. tačka 4) Zakona o radu zbog upotrebe alkohola u toku radnog vremena koji može da ima uticaj na obavljanje posla. Navedeno rešenje tužilja je primila dana 30.05.2016. godine, s tim da joj je tuženi prethodno dostavio upozorenje o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu, na koje se tužilja blagovremeno izjasnila 26.01.2016. godine, te dostavila mišljenje sindikata. U izjašnjenju je potvrdila da su kritičnom prilikom u prostorijama pošte u ... bile dve osobe, i to bivši (penzionisani) radnik pošte i njena snaha koja je čekala u prostoru za korisnike, kao i da je pregledom glavne blagajne pronađen manjak novčanih sredstava od 69.310,91 dinar, za koji je objasnila da je do tog manjka došlo njenom greškom, jer je prilikom isplate iznosa od 164.700,00 dinara sa svog tekućeg računa pogrešno izbrojala i odvojila novac koji je dala suprugu, da je odmah shvatila da je pogrešila i radi toga je izvadila novac iz fioke u nameri da ga prebroji i proveri stanje u kasi, ali je u tom trenutku ušao inspektor, a po njenom pozivu suprug je vratio novac. Tužilji je bilo poznato da stanje blagajne mora da bude uredno i da se slaže sa izvršenim prometom, kao i da je dužna da ukoliko se u blagajni pojavi višak ili manjak to prijavi pretpostavljenom, tako da u 15,00 časova, kada se završava smena, stanje mora da bude „čisto“. Iz Dunav dobrovoljnog penzijskog fonda, tužilji je po ugovoru isplaćen iznos od 166.371,22 dinara na tekući račun.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev tužilje, nalazeći da je tuženi poslodavac u formalnom smislu ispoštovao odredbe Zakon o radu vezane za otkaz ugovora o radu, ali da se kvalifikacija povrede radne obaveze na koju se tuženi u svojim aktima poziva, uvažavajući okolnosti konkretnog slučaja, ne može oceniti kao povreda radne obaveze koja za posledicu može imati otkaz ugovora o radu tužilji, kao i da tuženi nije dostavio dokaz na svoje navode da nepoštovanje njegovih odluka veznih za Zakon o zaštiti stanovništva od izloženosti duvanskom dimu za posledicu ima povredu radne discipline i otkaz ugovora o radu.

Suprotno, drugostepeni sud je ocenio da prvostepeni sud na napred utvrđeno činjenično stanje nije pravilno primenio materijalno pravo, zbog čega je preinačio prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtev, nalazeći da je pravilno rad tužilje u konkretnom slučaju okvalifikovan kao nesavestan rad i skrivljena povreda radne obaveze iz člana 179. stav 2. tačka 5) Zakona o radu u vezi člana 101. tač. 7) i 12) Kolektivnog ugovora tuženog, uz ocenu da stepen krivice nije opredeljujući uslov za primenu otkaznog razloga iz iz člana 179. stav 2. Zakona o radu. U odnosu na otkazni razlog iz člana 179. stav 3. tačka 4) Zakona o radu drugostepeni sud je, prihvatajući u tom delu stanovište prvostepenog suda, našao da tuženi poslodavac u konkretnom slučaju nije dokazao opravdanost razloga koji se odnosi na ponašanje tužilje, i to: da je tužilja došla na rad pod dejstvom alkohola i drugih opojnih sredstava, odnosno da je upotrebljavala alkohol ili druga opojna sredstva u toku radnog vremena, a koje ima i može da ima uticaj na obavljanje poslova, odnosno da je alkohol koristila u toku radnog vremena. Zaključujući da je za zakonitost akta kojim je radni odnos prestao dovoljno da u postupku bude dokazana zakonitost jednog otkaznog razloga (u situaciji kada je zaposlenom radni odnos prestao iz više otkaznih razloga), ocenio je da je pobijano rešenje zakonito, a posledično i da je neosnovan zahtev tužilje na vraćanje na rad, imajući u vidu akcesorni karakter tog zahteva.

Prema oceni Vrhovnog suda, drugostepeni sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primenio materijalno pravo donoseći pobijanu odluku, a za svoju odluku dao je dovoljne i jasne razloge, koje prihvata i ovaj sud.

Prema odredbi člana 179. stav 2. tačka 5) Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, br. 24/05 ... 75/14), poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji svojom krivicom učini drugu povredu radne obaveze utvrđenu opštim aktom, odnosno ugovorom o radu. Prema stavu 3. tačka 4) istog člana, poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji ne poštuje radnu disciplinu, i to zbog dolaska na rad pod dejstvom alkohola ili drugih opojnih sredstava, odnosno upotrebe alkohola ili drugih opojnih sredstava u toku radnog vremena, koje ima ili može imati uticaj na obavljanje posla.

Odredbama člana 101. Kolektivnog ugovora za Javno preduzeće „Pošta Srbije“ („Službeni glasnik RS“, br. 14/15 i 28/16), predviđeno je da pored zakonom propisanih povreda radnih obaveza, poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji svojom krivicom učini, između ostalih, sledeće povrede radnih obaveza: nepridržavanje, odnosno nesprovođenje propisanih i naloženih mera za bezbedan i zdrav rad ( tačka 7); prouzrokovanje blagajničkog manjka nesavesnim radom (tačka 12).

Članom 14. stav 1. tačka 1) Zakona o zaštiti stanovništva od izloženosti duvanskom dimu („Službeni glasnik RS“, broj 30/10), propisano je da lice koje je zaduženo za kontrolu zabrane pušenja dužno je da nadgleda i kontroliše zabranu pušenja, u skladu sa tim zakonom.

U konkretnom slučaju, prema oceni Vrhovnog suda, obrazovan je otkazni razlog propisan članom 179. stav 2. tačka 5) Zakona o radu, tako da je tuženi poslodavac doneo zakonito rešenje o otkazu ugovora o radu. Tužilja je svojom krivicom učinila povrede radne obaveze utvrđene odredbama člana 101. tač. 7) i 12) Kolektivnog ugovora tuženog, budući da je, iako upoznata sa procedurama tuženog u vezi sa blagajničkim i računskim poslovanjem i postupanjem sa gotovinom, prouzrokovala blagajnički manjak utvrđen kontrolom kritičnog dana, a kao odgovorno lice zaduženo za kontrolu zabrane pušenja kod tuženog nije sprovela mere za bezbedan i zdrav rad, u skladu sa članom 14. Zakona o zaštiti stanovništva od izloženosti duvanskom dimu. Navedenom rešenju tuženog, prethodilo je dostavljanje upozorenja tužilji o postojanju razloga za otkaz, u skladu sa obavezom poslodavca koja je propisana članom 180. Zakona o radu, čime je tužilji omogućeno pravo na odbranu. Kako je tužilji zakonito prestao radni odnos, nisu ispunjeni uslovi iz člana 191. stav 1. Zakona o radu za vraćanje tužilje na rad, imajući u vidu akcesorni karakter tog zahteva.

Neosnovani su revizijski navodi kojima se ukazuje da u ovom slučaju nisu ispunjeni uslovi za otkaz ugovora o radu, jer je priroda utvrđene povrede radne obaveze dovoljan razlog za otkaz ugovora o radu tužilji.

Sledom izloženog, na osnovu odredbe člana 414. stav 1. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Željko Škorić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković