
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3133/2019
24.09.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina, Marine Milanović, Branislava Bosiljkovića i Branke Dražić, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dina Mirković, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo unutrašnjih poslova, čiji je zastupnik Državno pravobranilaštvo iz Beograda, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4108/17 od 01.02.2019. godine, na sednici održanoj 24.09.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4108/17 od 01.02.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenoj reviziji.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4108/17 od 01.02.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Prvi osnovni sud u Beogradu, presudom P1 4597/13 od 07.07.2017. godine, odbio je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca, kojim je tražio da se obaveže tužena da isplati tužiocu na ime naknade materijalne štete i to na ime neisplaćene zarade koju bi ostvario u neto iznosu da je radio u periodu od 02.02.2004. godine do 31.10.2013. godine, umanjenu za zaradu koju je u međuvremenu ostvario kod drugih poslodavaca, određene novčane iznose, sa zakonskom zateznom kamatom i na ime sačinjavanja predloga za mirno rešenje spora iznos od 22.500,00 dinara (sve bliže određeno u stavu prvom izreke). Odbio je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca, kojim je tražio da se obaveže tužena da za tužioca uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje Beograd, na iznose na ime naknade štete u vidu neisplaćene zarade iz stava prvog izreke presude za period od 02.02.2004. godine do 31.10.2013. godine (stav drugi izreke). Odbio je zahtev tužioca za naknadu troškova parničnog postupka (stav treći izreke). Oslobodio je tužioca plaćanja sudskih taksi u ovom postupku (stav četvrti izreke).
Apelacioni sud u Beogradu, presudom Gž1 4108/17 od 01.02.2019. godine, odbio je kao neosnovanu žalbu tužioca i potvrdio presudu Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 4597/13 od 07.07.2017. godine, u stavu prvom, drugom i trećem izreke (stav prvi izreke). Odbio je kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka (stav drugi izreke).
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, kao posebnu, zbog pogrešne primene materijalnog prava, na osnovu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br.72/11, 49/13 - US, 74/13 - US, 55/14 i 87/18), ocenio da revizija tužioca nije izuzetno dozvoljena.
Iz pobijane drugostepene presude između ostalog proizilazi, da je prvostepeni sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primenio materijalno pravo, kada je s obzirom na to da je tužilac privremeno udaljen sa rada u smislu odredbi člana 56. stav 2. i 3. tada važećeg Zakonao unutrašnjim poslovima a do okončanja disciplinskog postupka ili do ukidanja rešenja po drugom osnovu i kako je disciplinski postupak u konkretnoj situaciji okončan pravnosnažnom presudom Disciplinskog suda Ministarstva unutrašnjih poslova, tužilac oglašen krivim za težu povredu radnih obaveza i dužnost i izrečena mu disciplinska mera prestanka radnog odnosa, a da rešenje o udaljenju nije ukinuto ni po nekom drugom osnovu, zaključio da tužilac nema pravo na naknadu razlike između punog iznosa plate i naknade koju je primao za vreme privremenog udaljenja, a po konačnom rešenju o udaljenju sa rada. Zatim, da se u konkretnoj situaciji ne može primeniti ni odredba člana 57. Zakona o unutrašnjim poslovima, jer je tužiocu izrečena disciplinska mera zbog teže povrede radnih obaveza i dužnosti, a imajući u vidu da je odsustvo ove mere uslov za primenu ove odredbe.
Dakle, u konkretnoj situaciji nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca, kao izuzetno dozvoljenoj reviziji, na osnovu odredbe člana 404. stav 1. ZPP, s obzirom na to da ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i potrebe novog tumačenja prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao i dozvoljenost revizije u granicama svojih ovlašćenja na osnovu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, a u vezi člana 413. ZPP, i utvrdio da revizija tužioca nije dozvoljena.
Tužba je podneta 03.12.2013. godine. Iz obrazloženja prvostepene presude proizilazi da je veštak obračunao izgubljenu zaradu koju bi tužilac ostvario da je radio u periodu od 02.02.2004. godine do 31.07.2013. godine u iznosu od 3.522.969,18 dinara, koji iznos je naznačen i u tužbi kao vrednost predmeta spora.
Odredbom člana 441. ZPP, je propisano, da, revizija je dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.
U sporovima radi novčanog potraživanja iz radnog odnosa, revizija je dozvoljena pod istim uslovima, kao i u imovinskopravnim sporovima koji se odnose na novčano potraživanje.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, je propisano, da, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Kako vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude, u delu kojim je odbijen tužbeni zahtev tužioca na ime neisplaćene zarade i sačinjavanja predloga za mirno rešenje spora, kao glavnih zahteva (u konkretnoj situaciji zahtev radi uplate doprinosa ne čini glavni zahtev) (računajući da je na dan podnošenja tužbe 1 evro iznosio 114,0431 dinara), očigledno ne prelazi merodavnu vrednost za dozvoljenost revizije u dinarskoj protivvrednosti od 40.000 evra, to revizija tužioca nije dozvoljena na osnovu citirane odredbe člana 403. stav 3. ZPP.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 404. i 413. ZPP, odlučio kao u izreci.
Predsednik veća-sudija
Slađana Nakić Momirović,s.r.
Za tačnost otpravka
upravitelj pisarnice
Marina Antonić