Rev2 3149/2024 3.5.22.4.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3149/2024
13.11.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Gordane Komnenić i Marije Terzić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Damljanović, advokat iz ..., protiv tuženog „Prvi partizan“ a.d. Užice, čiji je punomoćnik Dragiša Vuković, advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 984/24 od 03.07.2024. godine, u sednici održanoj 13.11.2025. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 984/24 od 03.07.2024. godine.

ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Užicu P1 3/2024 od 26.02.2024. godine, stavom prvim izreke, poništeno je kao nezakonito rešenje generalnog direktora tuženog br. 1977- 100/21 od 26.10.2021. godine. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime troškova postupka plati 171.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 984/24 od 03.07.2024. godine, stavom prvim izreke, preinačena je prvostepena presuda tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je traženo da se poništi kao nezakonito rešenje generalnog direktora tuženog br. 1977-100/21 od 26.10.2021. godine i obaveže tužilac da tuženom na ime naknade troškova parničnog postupka isplati 232.875,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude drugostepenog suda, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Tuženi je podneo odgovor na reviziju. Troškove revizijskog postupka je tražio i opredelio.

Ispitujući pobijanu odluku primenom člana 408. ZPP u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP („Sl. glasnik RS“ br. 72/11, 55/14 ... 10/23), Vrhovni sud je ocenio da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio u radnom odnosu kod tuženog od 1974. godine. Na osnovu Ugovora o uređivanju međusobnih prava, obaveza i odgovornosti br. 058131-02/08 od 01.02.2008. godine tužilac je kod tuženog radio na poslovima ... sa petim stepenom stručne spreme. Sporazumom o produženju radnog odnosa br. 1774-100/70 od 25.12.2020. godine stranke su ugovorile da će tužilac, koji je 01.01.2021. godine, navršio 65 godina života, ostvario preko 15 godina staža osiguranja i time ispunio jedan od uslova za starosnu penziju, nastaviti da obavlja poslove ... koje je i do tada obavljao pod istim uslovima i sa istim koeficijentom složenosti posla kao i do tada u trajanju od šest meseci, da kontinuirano do završetka produženja radnog odnosa nastavi započete radove na svom radnom mestu, nadzire i obučava i prenosi iskustva na mlađe kolege. Novim Sporazumom o produženju radnog odnosa br. 1154-100/21 od 14.06.2021. godine tužiocu produženo je trajanje radnog odnosa iz istih razloga pod istim uslovima, kao i prethodnim sporazumom od 31.12.2021. godine. Tužilac je 01.10.2021. godine u 11,13 časova podvrgnut alkotestiranju, slučajnim izborom, kada je prilikom očitavanja alkometra utvrđeno da ima 0,34 promila akohola u organizmu zbog čega je udaljen s posla (o navedenom je sačinjen zapisnik o izvršenoj kontroli alkoholisanosti, izveštaj o vanrednom događaju i o istom obavešten poslovođa koji je tužioca tog dana udaljio s posla). Tuženi je upozorenjem o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu od 08.10.2021. godine, upozorio tužioca da su se stekli uslovi da mu zbog navedenog događaja bude otkazan ugovor o radu zbog nepoštovanja radne discipline propisane opštim aktom poslodavca. Tužilac se izjasnio na navode iz upozorenja izjavom br. 143 od 19.10.2021. godine. Rešenjem tuženog 1977-100/21 od 26.10.2021. godine donetom na osnovu člana 179. stav 3. tačka 4., člana 180. Zakona o radu, člana 119. stav 3. tačka 4. i člana 121. Kolektivnog ugovora tuženog, člana 4. stav 1. Pravilnika o zabrani upotrebe alkohola kod tuženog, izveštaja o alkotestiranju tužioca, generalni direktor tuženog je odlučio da se tužiocu raspoređenom na poslove ... u organizacionoj celini proizvodnja alata i mašina otkaže ugovor o uređivanju međusobnih prava, obaveza i odgovornosti br. 058131-02/08 od 01.02.2008. godine i da mu prestane radni odnos danom dostavljanja rešenja zbog nepoštovanja radne discipline odnosno zbog toga što je njegovo ponašanje takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca, jer je 01.10.2021. godine u 11,13 časova prilikom provere u skladu sa Pravilnikom o zabrani upotrebe alkohola tuženog utvrđeno da je imao 0,34 promila alkohola u organizmu.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostepeni sud je primenom člana 179. stav 3. tačka 4. Zakona o radu usvojio tužbeni zahtev tužioca za poništaj rešenja o otkazu ugovora o radu, uz zaključak da tuženi nije dokazao da je činjenica da je tužilac bio pod dejstvom alkohola za vreme radnog vremena kod tuženog, imala ili mogla imati uticaj na obavljanje posla, kao ni ponovljenog konzumiranja alkohola, te da zato nije nastupio osnov za prestanak radnog odnosa tužioca otkazom ugovora o radu.

Po oceni Vrhovnog suda, drugostepeni sud je pravilno primenio materijalno pravo kada je preinačio prvostepenu presudu i odbio kao neosnovan tužbeni zahtev za poništaj rešenja o otkazu ugovora o radu primenom člana 179. stav 3. tačka 4. Zakona o radu, uz osnovan zaključak da je tužilac odgovoran za nepoštovanje radne discipline koja mu se pobijanim rešenjem o otkazu ugovora o radu stavlja na teret na koju je prethodno bio upozoren, s obzirom da je kod tužioca 01.10.2021. godine u 11,13 časova prilikom alkotestiranja, slučajnim izborom, očitavanjem alkometra utvrđeno postojanje alkohola od 0,34‰, iznad gornje granice alkoholemije od 0.30‰ propisane Pravilnikom o zabrani upotrebe alkohola kod tuženog, koja predstavlja povredu radne discipline za koju se izriče mera prestanka radnog odnosa.

Naime, članom 179. stav 3. tačka 4. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, br. 24/05... 95/18) propisano je da poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji ne poštuje radnu disciplinu zbog dolaska na rad pod dejstvom alkohola ili drugih opojnih sredstava odnosno upotrebe alkohola ili drugih opojnih sredstava u toku radnog vremena koje ima ili može imati uticaj na obavljanje posla.

Članom 114. stav 3. tačka 4. Kolektivnog ugovora kod tuženog od 12.04.2017. godine, propisano je da poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji ne poštuje radnu disciplinu zbog dolaska na rad pod dejstvom alkohola ili drugih opojnih sredstava odnosno upotreba alkohola ili drugih opojnih sredstava u toku radnog vremena, koji ima ili može da ima uticaj na obavljanje posla.

Pravilnikom o zabrani upotrebe alkohola kod tuženog broj 39-12/13-1 od 20.12.2013. godine, propisano je da će se smatrati da je pod dejstvom alkohola zaposleni kod koga se alkometrom utvrdi prisustvo alkohola u organizmu u količini većoj od 0,00‰ (član 2.); zaposleni pod dejstvom alkohola i drugih sredstava zavisnosti ne sme započeti odnosno nastaviti rad, niti za vreme rada koristiti alkohol ili druga sredstva zavisnosti i ne sme unositi alkohol ili druga zavisnosti u društvo (član 3.). zaposleni kod koga se alkotestiranjem utvrdi prisustvo alkohola u organizmu u količini većoj od 0,30‰ generalni direktor donosi rešenje o otkazu ugovora o radu (član 4 stav 1.).

Imajući u vidu da je tužilac kao zaposleni bio upoznat sa navedenim odredbama Kolektivnog ugovora i Pravilnika o zabrani upotrebe alkohola kod tuženog, kojim se pod nepoštovanjem radne discipline zbog kog se zaposlenom može otkazati ugovor o radu smatra prisustvo alkohola u organizmu u količini većoj od 0,30‰, te da je suprotno tako propisanim zahtevima discipline tuženog kod tužioca prilikom obavljanja posla 01.10.2021. godine u 11,13 časova alkotestiranjem, na propisan način, utvrđeno postojanje alkohola od 0,34‰ u organizmu (dakle iznad propisane gornje granice alkohemije), to je i po oceni Vrhovnog suda obrazovan otkazni razlog iz člana 179. stav 3. tačka 4. Zakona o radu, koji je tužiocu osporenim rešenjem stavljen na teret.

S tim u vezi, bez uticaja je ukazivanje revizije da u konkretnoj situaciji nema nepoštovanja radne discipline kao otkaznog razloga iz člana 179. stav 3. tačka 4. Zakona o radu jer nije utvrđeno da je bilo ponovljene upotrebe alkohola, kao i da je prisustvo alkohola u organizmu tužioca imalo uticaja na obavljanje posla, s obzirom na to da je mogućnost izricanja otkaza ugovora o radu za slučaj ponovljene upotrebe alkohola predviđena u situaciji kada je kod zaposlenog alkotestiranjem utvrđeno prisustvo alkohola u organizimu u količini do 0,30‰, ( pod uslovima iz člana 4. stav 2. Pravilnika o zabrani upotrebe alkohola kod tuženog), a što u konkretnoj situaciji nije slučaj. Osim toga, primena navedenih odredba pravilnika (član 4. stav 1. Pravilnika o zabrani upotrebe alkohola kod tuženog) i Kolektivnog ugovora tuženog nije u suprotnosti sa ugovorom o radu, već je zasnovana na primeni člana 20. tačka 31. Ugovora o radu koja propisuje da poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom i zbog povreda radnih obaveza predviđenih drugim opštim aktima poslodavca. Sa navedenih razloga, drugostepeni sud je pravilno odbio kao neosnovan tužbeni zahtev za poništaj osporenog rešenja, pa su suprotni navodi revizije neosnovani.

Pravilno je doneta i odluka o troškovima parničnog postupka primenom člana 153. 154. i 165. stav 2. ZPP.

Na osnovu iznetog, primenom člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao stavu prvom izreke.

Zahtev tuženog za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju, odbijen je na osnovu člana 154. stav 1. ZPP, jer odgovor na reviziju nije potreban radi vođenja parnice, pa je odlučeno kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković