Rev2 3277/2024 3.5.21; 3.5.23.3.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3277/2024
11.06.2026. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Dragane Boljević, Radoslave Mađarov, Jasmine Simović i Zorice Bulajić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Saša Radosavljev advokat iz ..., protiv tuženog Udruženja osiguravača Srbije p.u. Beograd, sa sedištem u Beogradu, čiji je punomoćnik Dalibor Manić advokat iz ..., radi poništaja aneksa ugovora o radu i naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 5042/23 od 22.03.2024. godine, na sednici održanoj 11.06.2026. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA se odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 5042/23 od 22.03.2024. godine.

ODBACUJE se kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 5042/23 od 22.03.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 5042/23 od 22.03.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tuženog i potvrđena presuda Trećeg osnovnog suda u Beogradu P1 1357/21 od 22.05.2023. godine kojom je usvojen tužbeni zahtev i poništen aneks ugovora o radu br. ... od 17.11.2015. godine (stav prvi izreke), obavezan tuženi da isplati tužiocu razliku između zarade isplaćene po osnovu aneksa ugovora o radu br. ... od 17.11.2015. godine i zarade koju je tuženi trebalo da mu isplati po osnovu ugovora o radu br. ... od 23.10.2014. godine, u pojedinačno opredeljenim mesečnim iznosima sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog iznosa do isplate (stav drugi izreke) i da na iznose dosuđene stavom drugim izreke za tužioca obračuna i uplati doprinose za obavezno socijalno osiguranje i to za penzijsko i invalidsko osiguranje Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje, za zdravstveno osiguranje Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje i za osiguranje za slučaj nezaposlenosti Nacionalnoj službi za zapošljavanje (stav treći izreke), kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka od 137.300,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate (stav četvrti izreke). Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi tužioca i tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je izjavio blagovremenu reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Posebna revizija je, prema odredbama člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14, 87/18, 18/20, 10/23; u daljem tekstu: ZPP) u vezi s odredbom člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 10/23), izuzetno pravno sredstvo koje se, zbog pogrešne primene materijalnog prava, može izjaviti protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, o kome odlučuje Vrhovni sud, ceneći da li postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, ujednačavanjem sudske prakse ili novim tumačenjem prava.

Predmet tražene pravne zaštite je ocena zakonitosti aneksa ugovora o radu zaključenog između parničnih stranaka kojim je, između ostalog, smanjena osnovna zarada tužioca i naknada štete. Odluka koja se revizijom pobija počiva na ujednačenom tumačenju i primeni prava i u skladu je sa sudskom praksom u činjenično i pravno istovrsnim sporovima, u kojima se primenjuju odredbe čl. 171. i 172. Zakona o radu (”Službeni glasnik RS“, br. 24/05 .... 95/18). Prema oceni nižestepenih sudova osporeni aneks je nezakonit jer u obaveštenju o ponudi za zaključenje aneksa ugovora o radu nisu navedene činjenice koje se tiču potreba procesa i organizacije tuženog kao poslodavca, odnosno nisu navedeni konkretni razlozi koji su uslovili potrebu zaključenja aneksa kojim je tužiocu smanjena osnovna zarada, saglasno članu 172. stav 1. Zakona o radu. Revizijom tuženog ne ukazuje se na drugačije odluke sudova donete u predmetima sa istim pravnim osnovom i činjeničnim stanjem kao u ovom predmetu, u smislu potrebe ujednačavanja sudkse prakse. Osim toga, revizija je usmerena na razrešenje činjeničnog pitanja konkretnog spora, a pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije razlog zbog kojeg posebna revizija može da se izjavi. Takođe, revizijom se ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka, što ne predstavlja razlog za primenu instituta izuzetne dozvoljenosti revizije, na osnovu odredbe člana 404. stav 1. ZPP. Institut izuzetne dozvoljenosti revizije predviđen je isključivo za pitanja iz domena primene materijalnog prava, i to pod uslovima koji su zakonom izričito propisani.

Iz iznetih razloga na osnovu člana 404. stav 2. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost izjavljene revizije na osnovu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Prema odredbi člana 441. ZPP revizija je dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Van ovih radnih sporova revizija nije dozvoljena, osim u slučaju kada se tužba odnosi na novčano potraživanje, u kom slučaju se za dozvoljenost revizije, saglasno odredbi člana 436. ZPP, shodno primenjuju isti uslovi kao i u imovinskopravnim sporovima koji se odnose na novčano potraživanje (član 403. stav 3. ZPP).

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj pravnoj stvari (za poništaj aneksa i naknadu štete) podneta je 22.12.2015. godine, kada je srednji kurs evra iznosio 121,6628 dinara, a vrednost predmeta spora pobijanog dela iznosi 448.706,76 dinara (3.688 evra).

Imajući u vidu da se tužbeni zahtev ne odnosi na zasnivanje, postojanje ili prestanak radnog odnosa, a da vrednost novčanog potraživanja pobijenog dela pravnosnažne presude očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, Vrhovni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena, pa je primenom člana 413. ZPP, odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković