
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3307/2019
07.11.2019. godina
Beograd
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o revizijama tužene „BB“ A.D. ... izjavljenim protiv presuda Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2331/18 od 24.09.2018. godine i Gž1 1144/19 od 08.05.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenim.
ODBACUJU SE kao nedozvoljene revizije tužene „BB“ A.D. ... izjavljene protiv presuda Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2331/18 od 24.09.2018. godine i Gž1 1144/19 od 08.05.2019. godine.
ODBIJA SE zahtev tužene „BB“ A.D. ... za naknadu troškova po reviziji.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Subotici P1 61/18 od 16.07.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je prigovor stvarne nenadležnosti suda. Stavom drugim izreke, tužbeni zahtev je usvojen. Stavom trećim izreke, obavezani su tuženi da tužilji za period od 01.01.2015. godine do 31.08.2015. godine na ime naknade troškova za ishranu u toku rada solidarno isplate pojedinačne mesečne novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospelosti svakog do isplate, sve bliže navedeno u tom stavu izreke. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi A.D. „VV“ ... da tužilji za period od 01.09.2015. godine do 31.12.2017. godine na ime naknade troškova za ishranu u toku rada isplati pojedinačne mesečne novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospelosti svakog do isplate, sve bliže navedeno u tom stavu izreke. Stavom petim izreke, obavezani su tuženi da tužilji za period od 01.01.2015. godine do 31.08.2015. godine na ime naknade troškova za regres za godišnji odmor solidarno isplate pojedinačne mesečne novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospelosti svakog do isplate, sve bliže navedeno u tom stavu izreke. Stavom šestim izreke, obavezan je tuženi A.D. „VV“ ... da tužilji na ime naknade troškova za regres za godišnji odmor za period od 01.09.2015. godine do 31.12.2017. godine isplati pojedinačne mesečne novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospelosti svakog do isplate, sve bliže navedeno u tom stavu izreke. Stavom sedmim izreke, obavezani su tuženi da tužilji na ime naknade troškova parničnog postupka solidarno isplate iznos od 55.700,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti odluke do isplate. Stavom osmim izreke, odbijen je predlog tuženog A.D. „VV“ ... za prekid postupka.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2331/18 od 24.09.2018. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojena žalba tuženog A.D. „VV“ ... i ukinuta je presuda Osnovnog suda u Subotici P1 61/18 od 16.07.2018. godine u odnosu na tog tuženog u usvajajućem delu i u delu kojim je taj tuženi obavezan da tužilji solidarno sa tuženim „BB“ A.D. ... naknadi troškove parničnog postupka i predmet u tom delu vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Stavom drugim izreke, odbijena je žalba tuženog „BB“ A.D. ... i u preostalom delu žalba tuženog A.D. „VV“ ... i potvrđena ožalbena presuda u preostalom delu.
Presudom Osnovnog suda u Subotici P1 1344/18 od 17.01.2019. godine, stavom prvim izreke, tužbeni zahtev je usvojen. Stavom drugim izreke, obavezani su tuženi da tužilji za period od 01.01.2015. godine do 31.08.2015. godine na ime naknade troškova za ishranu u toku rada solidarno isplate pojedinačne mesečne novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospelosti svakog do isplate, sve bliže navedeno u tom stavu izreke. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi A.D. „VV“ ... da tužilji za period od 01.09.2015. godine do 31.12.2017. godine na ime naknade troškova za ishranu u toku rada isplati pojedinačne mesečne novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospelosti svakog do isplate, sve bliže navedeno u tom stavu izreke. Stavom četvrtim izreke, obavezani su tuženi da tužilji za period od 01.01.2015. godine do 31.08.2015. godine na ime naknade troškova za regres za godišnji odmor solidarno isplate pojedinačne mesečne novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospelosti svakog do isplate, sve bliže navedeno u tom stavu izreke. Stavom petim izreke, obavezan je tuženi A.D. „VV“ ... da tužilji na ime naknade troškova za regres za godišnji odmor za period od 01.09.2015. godine do 31.12.2017. godine isplati pojedinačne mesečne novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospelosti svakog do isplate, sve bliže navedeno u tom stavu izreke. Stavom šestim izreke, obavezani su tuženi da tužilji na ime naknade troškova parničnog postupka solidarno isplate iznos od 64.700,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti odluke do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1144/19 od 08.05.2019. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe tuženih i potvrđena presuda Osnovnog suda u Subotici P1 1344/18 od 17.01.2019. godine.
Protiv pravnosnažih presuda donetih u drugom stepenu, tuženi „BB“ A.D. ... je blagovremeno izjavio revizije zbog pogrešne primene materijalnog prava, predlažući da se o revizijama odlučuje kao o izuzetno dozvoljenim na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu ovlašćenja iz člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14 i 87/18 - u daljem tekstu: ZPP), zaključio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o revizijama tužene kao izuzetno dozvoljenim.
Noveliranom odredbom člana 404. stav 1. ZPP propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti revizije odlučuje Vrhovni kasacioni sud u veću od pet sudija (stav 2. istog člana).
U konkretnom slučaju, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, ne postoji potreba ujednačavanja sudske prakse (razlog na kojem tuženi zasniva posebne revizije) jer pobijane presude ne odstupaju od sudske prakse - presuda ovog suda Rev2 176/2015 od 03.02.2016. godine i Rev2 2205/2016 od 27.10.2016. godine, donetih u činjenično i pravno istovetnim sporovima. Pošto ne postoje drugi razlozi predviđeni navedenom odredbom zbog kojih bi bilo mesta odlučivanju o posebnim revizijama, niti ih tuženi „BB“ A.D. ... navodi, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljenih revizija, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizije tuženog „BB“ A.D. ... nisu dozvoljene.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, koja se u ovom postupku shodno primenjuje na osnovu člana 436. istog zakona, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
U konkretnom slučaju, tužba u ovom sporu podneta je dana 23.01.2018. godine, a vrednost predmeta spora označena u tužbi je bila 50.000,00 dinara, s tim da je tužilja podneskom od 18.06.2018. godine preinačila tužbu povećanjem tužbenog zahteva na iznos od ukupno 358.828,58 dinara. Vrednost predmeta spora pobijanog dela iznosi 74.508,40 dinara.
Imajući u vidu da se radi o imovinskopravnom sporu u kome se tužbeni zahtevi odnose na novčana potraživanja, a u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan preinačenja tužbe, to je Vrhovni kasacioni sud našao da su revizije nedozvoljene.
Odluka o troškovima postupka po revizijama, sadržana u stavu trećem izreke, doneta je na osnovu člana 165. stav 1. u vezi sa članom 153. stav 1. ZPP. Tuženi „BB“ A.D. ... nije uspeo u ovom postupku, pa zato nema pravo na naknadu troškova postupka po revizijama.
Predsednik veća – sudija
Branislava Apostolović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić