Rev2 3320/2022 3.5.9; zarada, minimalna zarada, minimalna cena rada, naknada zarade i druga primanja

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3320/2022
08.12.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Marine Milanović, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez, Vesne Stanković, Dragane Boljević i Branke Dražić, članova veća, u parnici tužilje AA iz sela ..., koju zastupa Miloš Kukureković, advokat iz ..., protiv tužene Opštine Štrpce, koju zastupa Dragan Veljković, advokat iz ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2302/2022 od 24.05.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 08.12.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2302/2022 od 24.05.2022. godine.

PREINAČUJU SE presuda Apelacionog suda u Nišu Gž1 2302/2022 od 24.05.2022. godine u prvom stavu izreke i presuda Osnovnog suda u Leskovcu P1 248/2020 od 08.12.2021. godine u prvom stavu izreke, tako što se USVAJA tužbeni zahtev i obavezuje tužena da tužilji na ime razlike između pripadajuće minimalne i isplaćene zarade za period od 01.04.2016. godine do 31.12.2019. godine isplati ukupan iznos od 112.696,99 dinara, i to:

-za 2017. godinu, za april iznos od 623,83 dinara, za maj iznos od 4.193,11 dinara, za jun iznos od 3.003,35 dinara, za jul iznos od 1.813,59 dinara, za avgust iznos od 4.193,11 dinara, za septembar iznos od 1.813,59 dinara, za okotobar iznos od 3.013,85 dinara, za novembar iznos od 3.013,85 dinara i za decembar iznos od 1.819,93 dinara.

-za 2018. godinu, za januar iznos od 6.953,79 dinara, za februar iznos od 3.013,35 dinara, za mart iznos od 5.640,47 dinara, za april iznos od 4.327,16 dinara, za maj iznos od 6.953,79 dinara, za jun iznos od 4.327,16 dinara, za jul iznos od 5.640,47 dinara, za avgust iznos od 6.953,79 dinara, za septembar iznos od 3.013,85 dinara, za oktobar iznos od 6.978,01 dinar, za novembar iznos od 5.660,13 dinara i za decembar iznos od 4.3042,24 dinara.

-za 2019. godinu, za januar iznos od 9.325,00 dinara, za februar iznos od 1.003,53 dinara, za mart iznos od 1.417,66 dinara, za april iznos od 1.831,80 dinara, za maj iznos od 2.245,93 dinara, za jun iznos od 1.003,52 dinara, za jul iznos od 2.245,93 dinara, za avgust iznos od 1.831,79 dinara, za septembar iznos od 1.417,67 dinara, za oktobar iznos od 2.245,92 dinara i za novembar iznos od 835,33 dinara, kao i da tužilji na ime naknade štete u visini razlike između pripadajućeg i isplaćenog dohodka na zaradu prema Zaključku Vlade Republike Srbije 05 br. 120-335/2007-14 od 25.12.2008. godine za period od 01.04.2016. godine do 31.12.2019. godine isplati iznos od 50.104,43 dinara, i to:

-za 2017. godinu, za april iznos od 272.65 dinara, za maj iznos od 1.832,65 dinara, za jun iznos od 1.312,65 dinara, za jul iznos od 792.65 dinara, za avgust iznos od 1.832,65 dinara, za septembar iznos od 792,65 dinara, za oktobar iznos od 1.312,65 dinara, za novembar iznos od 1.312,65 dinara i za decembar iznos od 792,65 dinara.

-za 2018. godinu, za januar iznos od 3.028,65 dinara, za februar iznos od 1.312,65 dinara, za mart iznos od 2.456,65 dinara, za april iznos od 1.884,65 dinara, za maj iznos od 3.028,65dinara, za jun iznos od 1.884,65 dinara, za jul iznos od 2.456,65 dinara, za avgust iznos od 3.028,65 dinara, za septembar iznos od 1.312,65 dinara, za oktobar iznos od 3028,65 dinara, za novembar iznos od 2.456,65 dinara i za decembar iznos od 1.884,65 dinara.

za 2019. godinu, za januar iznos od 4.047,30 dinara, za februar iznos od 501,76 dinara, za mart iznos od 708,82 dinara, za april iznos od 915,89 dinara, za maj iznos od 1.122,96 dinara, za jun iznos od 501,76 dinara, za jul iznos od 1.122,96 dinara, za avgust iznos od 915,89 dinara, za septembar iznos od 708,82dinara, za oktobar iznos od 1.122,96 dinara i za novembar iznos od 417,66 dinara,

sve sa zakonskom zateznom kamatom od poslednjeg dana u mesecu za prethodni mesec, pa do isplate, u roku od osam dana od prijema presude.

PREINAČAVAJU SE rešenja o troškovima parničnog postupka sadržana u obavezujućem delu drugog i u trećem stavu izreke presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2302/22 i u trećem stavu izreke presude Osnovnog suda u Leskovcu P1 248/20 od 08.12.2021. godine, tako što se obavezuje tužena da tužilji na ime troškova prvostepenog i drugostepenog postupka isplati iznos od 54.000,00 dinara, u roku od osam dana od prijema presude.

OBAVEZUJE SE tužena da tužilji na ime troškova revizijskog postupka isplati iznos od 18.000,00 dinara u roku od osam dana od prijema presude.

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev tužene za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Leskovcu P1 248/2020 od 08.12.2021. godine, prvim stavom izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je traženo da sud obaveže tuženu da tužilji na ime naknade štete po osnovu razlike između pripadajuće minimalne i isplaćene zarade za period od 01.04.2016. godine do 31.12.2019. godine isplati iznos od 112.696,99 dinara i tužbeni zahtev za isplatu razlike između pripadajućeg i isplaćenog dodatka na zaradu za isti period od 50.104,43 dinara, sa pojedinačno označenim mesečnim iznosima i zakonskom zateznom kamatom od dospelosti poslednjeg dana u mesecu za prethodni mesec, pa do isplate.

Drugim stavom izreke utvrđeno je da je tužba povučena u delu zahteva za isplatu naknade štete zbog neisplaćenih troškova prevoza za dolazak i odlazak sa rada. Trećim stavom izreke obavezana je tužilja da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 30.000,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 2302/22 od 24.05.2022. godine, prvim stavom izreke, potvrđena je presuda Osnovnog suda u Leskovcu P1 248/20 od 08.12.2021. godine u prvom stavu izreke u pogledu odluke o potraživanju razlike između minimalno isplaćene zarade i odluke o potraživanju razlike između pripadajućeg isplaćenog dohodka na zaradu prema Zaključku Vlade Republike Srbije 05 br. 120-335/2007-14 od 25.12.2008. godine, a žalba tužilje odbijena kao neosnovana. Drugim stavom izreke preinačena je prvostepena presuda u stavu trećem izreke tako što je tužilja obavezana da na ime troškova parničnog postupka tuženoj isplati iznos od 21.000,00 dinara, a zahtev tužene za naknadu troškova postupka preko dosuđenog do traženog iznosa od 30.000,00 dinara odbijen je kao neosnovan. Trećim stavom izreke odbijen je kao neosnovan zahtev tužilje za naknadu troškova drugostepenog postupka. Četvrtim stavom izreke odbijen je kao neosnovan zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužilja je zbog pogrešne primene materijalnog prava izjavila reviziju, sa predlogom da se shodno članu 404. ZPP ista razmotri kao izuzetno dozvoljena.

Odlučujući o dozvoljenosti revizije shodno članu 404. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 18/20), Vrhovni kasacioni sud je ocenio da su ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje radi ujednačavanja sudske prakse, pa je na osnovu člana 404. stav 2. ZPP odlučio kao u prvom stavu izreke.

Ispitujući pravilnost pobijane odluke shodno članu 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da je revizija osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je u spornom periodu bila u radnom odnosu kod tužene na poslovima ... Opštine Štrpce. Na to radno mesto raspoređena je rešenjem tužene broj .. od 26.03.2019. godine i za period rada od 01.02.2019. godine utvrđen joj je koeficijent od ukupno 8,53 (osnovni koeficijent 8,00 uvećan je po osnovu složenosti i odgovornosti poslova za dodatni koeficijent od 0,53). Obračun zarade tužena je vršila prema navedenom rešenju. Tako utvrđena zarada po osnovu radnog angažovanja tuženih na Kosovu i Metohiji uvećana je za 50% po osnovu Zaključka Vlade Republike Srbije 05 br. 120-335/2007-14 od 25.12.2008. godine. Nalazom i mišljenjem veštaka ekonomsko-finansijske struke, utvrđena je tražena razlika zarade i to u visini razlike između minimalne zarade i osnovne zarade za period od aprila 2017. godine zaključno sa novembrom 2019. godine u iznosu od 112.696,99 dinara i razlika u visini takozvanog „kosovskog dodatka“ za isti period u iznosu od 50.104,43 dinara.

Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je ocenio da je tužilji zarada isplaćena uz uvećanje od 50%, na koji način je ukupno realizovana zarada veća od minimalne. Saglasno navedenom prvostepeni sud je ocenio da tužilja neosnovano potražuje utuženu razliku.

Drugostepeni sud je prihvatio pravnu argumentaciju prvostepenog suda pa je s pozivom na član 104. stav 1, član 105. stav 1. i član 107. stav 1. Zakona o radu, na članove 5. i 6. Zakona o platama službenika i nameštenika u organima autonomne pokrajine i lokalne samouprave i na Zakon o budžetu Republike Srbije, ocenio da je žalba tužilje neosnovana.

Vrhovni kasacioni sud nije prihvatio stanovište drugostepenog suda, jer je ocenio da je ono zasnovano na pogrešnoj primeni materijalnog prava.

Shodno Zakonu o platama službenika i nameštenika u organima Autonomne pokrajine i lokalne uprave („Službeni glasnik RS“, br. 113/17 i 86/19), u članu 5. stav 2. reguliše pravo na isplatu minimalne zarade. Osim toga, shodno Zaključku Vlade Republike Srbije 05 br. 120-335/2007-14 od 25.12.2008. godine i Zakonu o budžetu Republike Srbije tužilji pripada pravo na uvećanje pripadajuće zarade u visini od 50% mesečno. Prema nalazu sudskog veštaka prema utvrđenom koeficijentu tužilji je plata obračunata u manjem iznosu od minimalne zarade i na taj iznos plata je uvećavana za 50% mesečno. Takav obračun je protivan citiranim propisima. Tužilja imao pravo na isplatu minimalne zarade i na uvećanje od 50% obračunato na taj iznos. Isplaćena ukupna zarada tužilje u spornom periodu manja je od iznosa koji se dobija obračunom i primenom minimalne zarade uz uvećanje iste za 50% mesečno, saglasno čemu je zaključak nižestepenih sudova donet pogrešnom primenom materijalnog prava.

U skladu sa datom pravnom argumentacijom, shodno članu 416. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u drugom stavu izreke.

Odluka o troškovima prvostepenog i drugostepenog postupka doneta je shodno članu 165. stav 2. u vezi sa članom 153. stav 1. članom 154. stav 1. i članom 163. st. 1. i 2. ZPP, a njihova visina odmerena je u iznosu od po 9.000,00 dinara za sastav tužbe i dva pravno obrazložena podneska, 6.000,00 dinara za troškove veštačenja i 10.500,00 dinara za pristup advokata na dva održana ročišta.

Troškovi revizijskog postupka tužilji su dosuđeni u iznosu od 18.000,00 dinara na ime naknade za rad advokata.

Iznosi sudskih taksa tužilji nisu dosuđeni s obzirom da zahtev za njihovu naknadu nije bio opredeljen u skladu sa odredbom člana 163. stav 2. ZPP.

Predsednik veća – sudija

Marina Milanović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić