
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3341/2022
13.10.2022. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Marine Milanović, predsednika veća, Vesne Stanković i Jelene Ivanović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., koju zastupa Milica Spasojević, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije – Visoki savet sudstva - Prekršajni sud u Beogradu, čiji je zakonski zastupnik Državno pravobranilaštvo iz Beograda, radi isplate, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4746/21 od 19.11.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 13.10.2022. godine, doneo je
P R E S U D U
PREINAČAVA SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4746/21 od 19.11.2021. godine tako što se ODBIJA kao neosnovana žalba tužene i POTVRĐUJE presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 3994/19 od 25.05.2021. godine, u prvom i u obavezujućem delu drugog stava izreke.
OBAVEZUJE SE tužena da tužilji na ime troškova revizijskog postupka isplati iznos od 12.000,00 dinara, u roku od 15 dana od prijema presude.
O b r a z l o ž e nj e
Prvim stavom izreke presude Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 3994/19 od 25.05.2021. godine usvojen je tužbeni zahtev, pa je obavezana tužena da tužilji isplati iznos od 21.913,83 dinara na ime materijalne štete u vidu manje isplaćene zarade po osnovu minulog rada u periodu od 06.12.2016. godine do 24.03.2018. godine, sa pojedinačno označenim mesečnim iznosima i zakonskom zateznom kamatom od njihove dospelosti do isplate. Drugim stavom izreke obavezana je tužena da tužilji na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 65.522,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od nastupanja izvršnosti, pa do isplate, dok je za period od 25.05.2021. godine, kao dana presuđenja, pa do nastupanja izvršnosti zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos troškova postupka odbijen kao neosnovan.
Prvim stavom izreke presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4746/21 od 19.11.2021. godine preinačena je presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 3994/19 od 25.05.2021. godine u prvom stavu izreke i u obavezujućem delu drugog stava izreke, pa je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtev kojim je traženo da sud obaveže tuženu da tužilji isplati iznos do 21.913,83 dinara na ime materijalne štete u vidu manje isplaćene zarade po osnovu minulog rada u periodu od 06.12.2016. godine do 24.03.2018. godine, sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne mesečne iznose od njihove dospelosti do isplate, kao i zahtev za obavezivanje tužene na isplatu troškova parničnog postupka od 65.552,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate. Drugim stavom izreke obavezana je tužilja da tuženoj na ime troškova drugostepenog postupka isplati iznos od 18.000,00 dinara.
Protiv pravosnažne drugostepene presude tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. ZPP, pa je ocenio da je revizija osnovana.
U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju sledi da je tužilja bila sudija Prekršajnog apelacionog suda u Kragujevcu do 19.09.2019. godine, kada je ispunila uslov za starosnu penziju. Rešenjem tog suda IV Su 32 ../18-4 od 15.08.2018. godine utvrđeno je da tužilja ima 38 godina 7 meseci i 28 dana provedenih na radu kod poslodavca „minuli rad“, a da je u periodu od 17.12.1979. godine do 31.10.1983. godine radila u Opštinskoj službi društvenih prihoda Skupštine opštine Kragujevac. U periodu od 06.12.2016. godine do 24.03.2018. godine tužilji je plata isplaćivana bez uvećanja od 0,4% godišnje za navršenu godinu staža osiguranja za period koji je provela radeći u organu lokalne samouprave.
Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja i odredbe člana 108. stav 1. tačka 4. Zakona o radu u vezi sa odredbom člana 32. Posebnog kolektivnog ugovora za državne organe, kojima je propisano da se za svaku punu godinu radnog staža zarada uvećava za najmanje 0,4% od osnovice za svaku navršenu godinu rada u državnom organu, organu autonomne pokrajine, odnosno organu lokalne samouprave, nezavisno od toga u kom organu je zaposleni radio i da li je organ u međuvremenu promenio naziv, oblik organizovanja ili prestao da postoji, prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev opredeljen u skladu sa nalazom i mišljenjem sudskog veštaka ekonomskofinansijske struke od 29.01.2021. godine.
Polazeći od stanovišta da je prvostepena odluka zasnovana na pogrešnoj primeni materijalnog prava, drugostepeni sud je shdono članu 5. stav 1. tačka 1. i članu 5. stav 2. Zakona o platama u državnim organima i javnim službama, kojima je uvećanje plate u visini od 0,4% od osnovice predviđeno za svaku punu godinu rada ostvarenu u radnom odnosu kod poslodavca, prvostepenu odluku preinačio i tužbeni zahtev kao neosnovan odbio.
Na pravilno utvrđeno činjenično stanje drugostepeni sud je pogrešno primenio materijlano pravo kada je tužbeni zahtev kao neosnovan odbio.
Zakon o radu u članu 8. stav 2. sadrži odredbu po kojoj se opštim aktom i ugovorom o radu mogu utvrditi veća prava i povoljniji uslovi rada od prava i uslova utvrđenih zakonom. Članom 108. stav 1. Zakona o radu propisano je da zaposleni ima pravo na uvećanu zaradu u visini utvrđenoj opštim aktom i ugovorom o radu.
Posebni kolektivni ugovor („Službeni glasnik RS“ broj 25715 i 50/15) za državne organe propisuje pravo zaposlenog na dodatak na osnovu platu u visini od 0,4% osnovne plate za svaku navršenu godinu staža u radnom odnosu u državnom organu, organu autonomne pokrajine i organu lokalne samouprave, nezavisno od toga u kom organu je zaposleni radio i da li je organ u kome je radio u međuvremenu promenio naziv, oblik organizovanja ili je prestao da postoji (član 32.).
Iz citirane odredbe proizlazi da pravo zaposlenog na uvećanje zarade po osnovu minulog rada ostvarenog u spornom periodu kod organa lokalne samouprave, jer to pravo zaposlenom priznaje opšti akt. Posebni kolektivni ugovor nije suprotan zakonu niti je Ustavni sud utvrdio njegovu nesaglasnost sa zakonom. Taj akt je priznao više prava zaposlenom u materiji koja se može regulisati opštim aktom, jer pravilo iz člana 108. Zakona o radu nije imperativne već dispozitivne prirode (imperativna pravila sa opštim aktom ne mogu menjati).
U konkretnom slučaju, tužilji je rešenjem Prekršajnog apelacionog suda u Kragujevcu IVSu 32 ../18-4 od 15.08.2018. godine utvrđen staž osiguranja u trajanju od 38 godina, 7 meseci i 28 dana kod poslodavca (minuli rad), pa kako joj u spornom periodu od 06.12.2016. godine do 24.03.2018. godine plata nije obračunata uz uvećanje od 0,4% od osnovice (član 108. stav 1. tačka 4. Zakona o radu), odnosno za period njenog rada u Opštinskoj službi društvenih prihoda SO Kragujevac, to je u skladu sa citiranim odredbama materijalnog prava tužena obavezna da joj razliku zarade isplati u traženom iznosu utvrđenom veštačenjem. Zakonska zatezna kamata na traženi iznos od dospelosti pojedinačnih mesečnih zarada do isplate tužilji je dosuđena saglasno članu 110. stav 1. Zakona o radu u vezi sa članom 277. stav 1. ZOO, s obzirom da se ona isplaćuje u rokovima utvrđenim opštim aktom i ugovorom o radu, najmanje jednom mesečno, a najkasnije do kraja tekućeg meseca za prethodni mesec.
Pravilnom primenom člana 153. stav 1., 154. stav 1. i člana 163. stav 1. i 2. ZPP te odredaba Advokatske i taksene tarife prvostepeni sud je tuženu obavezao da tužilji naknadi troškove postupka nastale povodom vođenja ove parnice.
Na osnovu izloženog, shodno članu 416. stav 1. ZPP odlučeno je kao u prvom stavu izreke ove presude.
Kako je revizija tužilje usvojena, to je shodno članu 165. stav 2. u vezi sa članom 153. stav 1, članom 154. stav 1. i članom 163. stav 1. i 2. ZPP istoj dosuđen iznos od 12.000,00 dinara na ime sastava revizije, a nisu dosuđeni troškovi na ime sudskih taksa, jer isti nisu opredeljeni shodno članu 163. ZPP, saglasno čemu je odlučeno kao u drugom stavu izreke.
Predsednik veća-sudija
Marina Milanović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić