Rev2 336/2020 3.5.15.4.7

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 336/2020
03.09.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić i Danijele Nikolić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., L..., čiji je punomoćnik Mile Rankić advokat iz ..., protiv tuženog PTP „DIS“ d.o.o. Krnjevo, radi poništaja rešenja i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji 04.10.2019. godine, u sednici veća koja je održana dana 03.09.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1511/19 od 04.10.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Lazarevcu P1 135/18 od 02.04.2019. godine, stavom prvim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da se poništi rešenje tuženog kojim je tužilji otkazan Ugovor o radu broj ... od 25.10.2010. godine kao nezakonito, te da se obaveže tuženi da tužilji isplati iznos od 338.326,88 dinara na ime osam zarada sa kamatom od dana presuđenja pa do konačne isplate. Stavom drugim izreke, određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1511/19 od 04.10.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena presuda Osnovnog suda u Lazarevcu P1 135/18 od 02.04.2019. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužilje za naknadu troškova postupka nastalih po žalbi.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila reviziju iz svih revizijskih razloga dozvoljenih zakonom.

Ispitujući pravilnost pobijane presude, na osnovu odredbe člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 sa izmenama i dopunama) Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Ukazivanje tužilje da je u drugostepenom postupku učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP je neosnovano, jer ova povreda ne može biti revizijski razlog na osnovu člana 407. stav 1. ZPP, a revizijom se ne ukazuje na druge bitne povrede postupka zbog kojih se revizija može izjaviti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je bila u radnom odnosu kod tuženog na poslovima ... u objektu tuženog u .... Odlukom od 05.03.2018. godine, koja je doneta zbog smanjenog obima posla i opadanja prometa tokom 2017. i početkom 2018. godine u odnosu na 2016. godinu, u objektima u ... i ..., odlučeno je da se određeni broj zaposlenih iz ovih objekata upute na rad kod drugog poslodavca, zbog privremenog prestanka potrebe za njihovim radom. U objektu u ... na neodređeno vreme bilo je zaposleno 42 zaposlenih, od kojih će troje zaposlenih, za čijim je radom privremeno prestala potreba iz ovog razloga, i to jedan ..., jedan prodavac na delikatesu i jedan prodavac na odeljenju voća i povrća biti upućeni na rad kod drugog poslodavca najduže godinu dana, za koji period će im kod tuženog mirovati radni odnos, a nakon isteka ugovora na određeno vreme, ne duže od godinu dana, sa poslodavcem kod koga su upućeni na rad, imaće pravo da se vrate na rad kod tuženog. Dana 16.03.2018. godine tuženi je uputio tužilji ponudu sa predlogom da zaključi aneks na period od jedne godine, zbog realne potrebe da se smanji broj zaposlenih kod tuženog u objektu u ..., gde je došlo do znatnog pada broja potrošača i pada prometa u 2017. i početkom 2018. godine, kako bi tuženi preduzeo odgovarajuće mere i izvršio reorganizaciju unutar marketa, radi ostvarivanja boljih poslovnih rezultata, s tim ako tuženi to uspe u kraćem vremenskom periodu od godinu dana, tužilji će omogućiti raniji povratak na rad kod tuženog kao poslodavca i da će za vreme trajanja upućivanja mirovati prava i obaveze kod tuženog, da će sa poslodavcem kod koga se upućuje zaključiti ugovor o radu na određeno vreme, istekom kog roka će imati pravo da se vrati na rad kod tuženog i da će posao koji će obavljati odgovarati vrsti i stepenu njene stručne spreme, kao i na posledice neizjašnjavanja o ponudi, s tim što bi bila upućena na rad kod drugog poslodavca „BFS servis“ d.o.o. Beograd. Sporazumom o preuzimanju radnika od 16.03.2018. godine koji je tuženi zaključio sa „BFS servis“ d.o.o. Beograd, konstatovano je da je isti zaključen zbog privremenog prestanka za radom određenog broja zaposlenih kod tuženog u objektima u ... i ..., a zbog povećane potrebe za angažovanjem zaposlenih kod „BFS servis“ d.o.o. Beograd, da će zaposleni koji budu upućeni na rad kod „BFS servis“ d.o.o. Beograd, obavljati poslove koji odgovaraju vrsti i stepenu njihove stručne spreme, počev od 01.04.2018. godine najduže do 31.03.2019. godine, sa kojima će „BFS servis“ d.o.o. Beograd zaključiti ugovor o radu na određeno vreme, prijaviti ih na socijalno osiguranje i priznati im sva prava iz radnog odnosa, sa pravom da iskoriste preostali deo godišnjeg odmora koji su imali kod tuženog. Predmet ugovora o pružanju usluga od 27.03.2018. godine koji je tuženi zaključio sa „BFS servis“ d.o.o. Beograd, je pružanje usluga profesionalnog održavanja higijene i čišćenja objekata tuženog u 19 gradova. Prema opisu posla, za radno mesto ... potrebna je srednja stručna sprema, četvrti ili treći stepen, poželjno je trgovačka struka. Na radnom mestu ... bilo je raspoređeno 11 zaposlenih i to 3 zaposlena sa osnovnom školom, među kojima i tužilja, kojoj je ponuđeno zaključenje aneksa upućivanjem na rad kod drugog poslodavca. Tužilja se nije izjasnila na datu ponudu za zaključenje aneksa, a rešenjem tuženog broj ... od 03.04.2018. godine, tužilji je otkazan Ugovor o radu broj ... od 25.10.2010. godine sa radnog mesta, kako je to greškom tuženog navedeno, prodavca na odeljenju delikatesa umesto na radnom mestu ... koje poslove je tužilja obavljala kod tuženog.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja i po oceni Vrhovnog kasacionog suda, pravilno su nižestepeni sudovi primeni materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtev za poništaj osporenog rešenja.

Odredbom člana 171. stav 1. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, broj 24/2005 sa izmenama i dopunama), propisano je da poslodavac može zaposlenom da ponudi izmenu ugovorenih uslova rada (u daljem tekstu aneks ugovora) radi premeštaja na drugi odgovarajući posao zbog potreba procesa i organizacije rada, a prema stavu 2. istog člana pod odgovarajućim poslom u smislu stava 1. tačka 1. i 3. ovog člana smatra se posao za čije se obavljanje zahteva ista vrsta i stepen stručne spreme koji su utvrđeni ugovorom o radu.

Odredbom člana 174. stav 1. Zakona o radu, zaposleni može da bude privremeno upućen na rad kod drugog poslodavca na odgovarajući posao, ako je privremeno prestala potreba za njegovim radom, dat u zakup poslovni prostor ili zaključen ugovor o poslovnoj saradnji dok traju razlozi za njegovo upućivanje, a najduže godinu dana.

Odredbom člana 179. stav 5. tačka 2. istog zakona, propisano je da zaposlenom može da prestane radni odnos ako za to postoji opravdan razlog koji se odnosi na potrebe poslodavca i to i ako odbije zaključenje aneksa ugovora u smislu člana 171. stav 1. tačka 1. do 5. ovog zakona.

Tužilji je aneksom ugovora o radu koji je predmet spora, povereno obavljanje odgovarajućih poslova prema vrsti i stepenu stručne spreme koji su utvrđeni ugovorom o radu, a tužilja nije iz opravdanih razloga odbila zaključenje aneksa ugovora o radu, zbog čega se ostvario otkazni razlog, pa je rešenje tuženog koje je predmet spora zakonito.

Neosnovani su navodi u reviziji tužilje da ponuđeni aneks ugovora o radu ne sadrži odredbu propisanu članom 174. stav 3. Zakona o radu, odnosno udaljenost od mesta u kome tužilja radi do mesta u koje se premešta na rad, te da zbog tog propusta tuženog tužilja iz opravdanog razloga nije prihvatila ponudu tuženog za zaključenje aneksa.

Tačno je da u ponudi za zaključenje aneksa ugovora o radu nije navedena udaljenost do mesta u koje se tužilja premešta na rad, mećutim, označenje mesta rada tužilje je sastavni deo ugovora o radu, a ne ponude za zaključenje ugovora i ne predstavlja opravdani razlog za odbijanje zaključenja ugovora o radu.

Sa iznetih razloga, saglasno odredbi člana 414. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić