Rev2 3393/2020 3.5.15.4.3

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3393/2020
02.09.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić i Danijele Nikolić, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Dragomir Todorović advokat iz ..., protiv tuženog „Fresenius Medical Care Srbija“ d.o.o. iz Vršca, čiji je punomoćnik Dragan Karanović advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu, odlučujući o reviziji tuženog koja je izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2468/19 od 30.07.2020. godine, u sednici veća koja je održana dana 02.09.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2468/19 od 30.07.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vršcu P1 1/19 od 18.06.2019. godine, ispravljene rešenjem istog suda P1 1/19 od 03.07.2019. godine, stavom prvim izreke usvojen je tužbeni zahtev pa je poništeno rešenje o otkazu ugovora o radu broj .../... od 13.11.2018. godine kao nezakonito i obavezan tuženi da tužioca vrati na radno mesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i radnoj sposobnosti, u roku od 8 dana od pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime naknade troškova parničnog postupka isplati iznos od 70.500,00 dinara u roku od 8 dana od dana izvršnosti pa do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2468/19 od 30.07.2020. godine, stavom prvim izreke, potvrđena je presuda Osnovnog suda u Vršcu P1 1/19 od 18.06.2019. godine, ispravljena rešenjem istog suda pod istim brojem od 03.07.2019. godine, u delu stava prvog izreke kojim je poništeno kao nezakonito rešenje o otkazu ugovora o radu broj .../... od 13.11.2018. godine i obavezan tuženi da tužioca vrati na rad i u stavu drugom izreke kojim je obavezan tuženi na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 70.500,00 dinara. Stavom drugim izreke, ukinuta je presuda Osnovnog suda u Vršcu P1 1/19 od 18.06.2019. godine, ispravljena rešenjem istog suda pod istim brojem od 03.07.2019. godine, u preostalom delu stava prvog izreke kojim je obavezan tuženi da tužioca rasporedi na radno mesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i radnoj sposobnosti, i u odnosu na ovaj tužbeni zahtev tužba je odbačena.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, i to stava prvog izreke, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu, u smislu odredbe člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tuženog nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Navodi tuženog u reviziji da je pobijana presuda kontradiktorna ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP, koja ne predstavlja razlog za izjavljivanje revizije u smislu odredbe člana 407. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio u radnom odnosu kod tuženog na neodređeno vreme, na poslovima radnika u proizvodnji ... . Rešenjem tuženog broj .../... od 13.11.2018. godine tužiocu je otkazan ugovor o radu zbog povrede radne obaveze, zloupotrebe odsustva zbog privremene sprečenosti za rad, jer je za vreme privremene sprečenosti za rad obavljao poslove ... kod drugog poslodavca. Tužilac je u periodu od 12.09.2018. godine do 05.10.2018. godine bio odsutan sa rada zbog privremene sprečenosti za rad o čemu je poslodavcu, tuženom blagovremeno dostavio izveštaj o privremenoj sprečenosti za rad, sa dijagnozom bolesti organa za održavanje ravnoteže. Dana 01.10.2018. godine poslodavac, tuženi je saznao da je u Centralnom registru obaveznog socijalnog osiguranja evidentirana programska odjava tužioca zbog prijave drugog poslodavca – BB preduzetnika – Ugostiteljska radnja „...“ ..., u periodu od 13.09.2018. godine do 17.09.2018. godine. Tužilac je bio prijavljen na obavezno socijalno osiguranje u navedenom periodu kod drugog poslodavca, ali je došlo do programske odjave tužioca u Centralnom registru obaveznog socijalnog osiguranja kod tuženog i tužiocu je poništeno utvrđeno svojstvo osiguranika po osnovu zaposlenja kod poslodavca SUR „...“ ... u periodu od 14.09.2018. godine do 16.09.2018. godine, odnosno greška koja je napravljena u Centralnom registru obaveznog socijalnog osiguranja je ispravljena. Donošenjem osporenog rešenja prethodilo je pismeno upozorenje zaposlenom o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu na koji se tužilac izjasnio, navodeći da je tom prilikom pomagao svom dugogodišnjem prijatelju za vreme manifestacije „...“ u ..., te da je posao obavljao bez naknade.

Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo- odredbu člana 179. stav 3. tačka 3. Zakona o radu, zbog čega je pozivanje tuženog u reviziji da je u konkretnom slučaju pogrešno primenjeno materijalno pravo neosnovano.

Odredbom člana 179. stav 3. tačka 3. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, broj 24/05 ...95/18), propisano je da poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji ne poštuje radnu disciplinu i to između ostalog ako zloupotrebi pravo na odsustvo zbog privremene sprečenosti za rad. Odredbom člana 179. stav 4. istog zakona, propisano je da poslodavac može zaposlenog da uputi na odgovarajuću analizu u ovlašćenu zdravstvenu ustanovu koju odredi poslodavac o svom trošku radi utvrđivanja okolnosti iz stava 3. tačke 3. i 4. ovog člana ili da utvrdi postojanje navedenih okolnosti na drugi način u skladu sa opštim aktom. Odbijanje zaposlenog da se odazove na poziv poslodavca da izvrši analizu smatra se nepoštovanjem radne discipline u smislu stava 3. ovog člana.

Otkazni razlog zloupotreba bolovanja nastaje svakom radnjom kojom se odsustvo zbog privremene sprečenosti za rad, odnosno bolovanja, koristi protivno svrsi radi koje je ustanovljeno. Zloupotreba ovog odustva je zloupotreba prava iz zdravstvenog osiguranja, a pojavni oblici ove zloupotrebe mogu biti različiti s tim što su njeni najčešći indikatori naknadno otvaranje bolovanja i ponašanje zaposlenog koji ukazuje na to da nije nesposoban za rad. Poslodavac koji posumnja u opravdanost bolovanja može zahtevati proveru zdravstvene sposobnosti zaposlenog, što u konkrentom slučaju tuženi nije učinio, a osim toga, nije priložio dokaze da se tužilac, obavljajući rad kod drugog poslodavca koji prema opisu i karakteru poslova nije sličan poslovima tužiočevog radnog mesta kod tuženog, ponašao suprotno terapiji i svrsi zbog koje je odsustvovao sa posla, i time dokazao zloupotrebu bolovanja koja predstavlja otkazni razlog.

Neosnovani su navodi u reviziji tuženog da su ispunjeni uslovi za otkaz ugovora o radu tužiocu zato što je radio kod drugog poslodavca za vreme privremene sprečenosti za rad, što znači da je bio sposoban da radi, te da je uslov za zloupotrebu bolovanja dovoljno da je on radio za vreme privremene sprečenosti za rad.

Naime, u konkretnom slučaju je utvrđeno da je tužilac pomagao prijatelju radeći kao ... u ... za vreme manifestacije „...“ u ..., te da za obavljeni posao nije ostvario nikakve prihode, da je bio prijavljen na obavezno socijalno osiguranje u navedenom periodu kod drugog poslodavca ali je greška koja je napravljena u Centralnom registru obaveznog socijalnog osiguranja je ispravljena. Zbog toga je pravilan zaključak nižestepenih sudova da povreda radne discipline nije takvog karaktera i inteziteta da prema razumnoj oceni zaposleni ne može da nastavi rad kod drugog poslodavca, kako su to pravilno zaključili nižestepeni sudovi.

Sa iznetih razloga, saglasno odredbi člana 414. stav 1. ZPP Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić