
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 347/2024
13.02.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, dr Ilije Zindovića, Gordane Komnenić i Marije Terzić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Milan Milosavljević, advokat iz ..., protiv tužene Republika Srbija – Ministarstvo odbrane, koju zastupa Vojno pravobranilaštvo, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2391/23 od 05.10.2023. godine, u sednici održanoj 13.02.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2391/23 od 05.10.2023. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2391/23 od 05.10.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2170/19 od 20.11.2019. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužiocu isplati na ime materijalne štete 63.119,71 dinara za neiskorišćene slobodne sate sa zakonskom zateznom kamatom od prestanka profesionalne vojne službe 13.07.2016. godine do isplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime naknade troškova postupka isplati 113.286,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 20.11.2019. godine kao dana presuđenja do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2391/23 od 05.10.2023. godine, stavom prvim izreke, potvrđena je prvostepena presuda u stavu prvom izreke i delu stava drugog kojim je obavezana tužena da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati 113.286,00 dinara sa zateznom kamatom od izvršnosti do isplate i žalba tužene je odbijena kao neosnovana. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o troškovima parničnog postupka u preostalom delu stava drugog kojim je odbijen zahtev tužioca za isplatu zatezne kamate na dosuđene troškove parničnog postupka od presuđenja do izvršnosti. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužioca i tužene za naknadu troškova postupka po žalbi.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Predmet tražene pravne zaštite je naknada štete tužiocu na ime prekovremenog rada, a nižestepenim presudama je odlučeno usvajanjem tužbenog zahteva. Vrhovni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji, kao izuzetno dozvoljenoj, jer je pravno shvatanje izraženo u nižestepenim odlukama, po pitanju da pravo profesionalnih vojnih lica, čiji je poslodavac država, na isplatu uvećane plate po osnovu prekovremenog rada uživa neposrednu sudsku zaštitu, u skladu sa postojećom sudskom praksom nižestepenih sudova i revizijskog suda u primeni i tumačenju materijalnog prava relevantnog za presuđenje ove pravne stvari. Osim toga, utvrđeno činjenično stanje, koje se navodima revizije osporava, nije propisan razlog za izjavljivanje posebne revizije.
S obzirom na navedeno ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, pa je Vrhovni sud primenom člana 404 ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP i ocenio da revizija nije dozvoljena ni kao redovna.
Članom 441. ZPP propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. U ostalim sporovima, dozvoljenost revizije ceni se u smislu člana 403. stav 3. istog zakona, kojim je propisano da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi naknade štete podneta je 27.03.2017. godine. Vrednost predmeta spora pobijanog dela je 63.119,71 dinara.
Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu, koji se odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da revizija nije dozvoljena primenom člana 403. stav 3. ZPP.
Iz tih razloga, Vrhovni sud je primenom člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Dobrila Strajina, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
