Rev2 3505/2024 3.5.12; 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3505/2024
31.01.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelene Ivanović, predsednika veća, Željka Škorića, Mirjane Andrijašević, Zorana Hadžića i Jelice Bojanić Kerkez, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Jovan Prodanović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Policijska uprava Pančevo, koju zastupa Državno pravobranilaštvo - Odeljenje u Zrenjaninu, radi naknade nematerijalne štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1149/24 od 17.07.2024. godine, u sednici veća održanoj 31.01.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE posebna revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1149/24 od 17.07.2024. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1149/24 od 17.07.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Pančevu P1 172/23 od 13.12.2023. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca, pa je obavezana tužena da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede na radu od 22.04.2023. godine isplati na ime pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 58.500,00 dinara i na ime pretrpljenog straha iznos od 49.500,00 dinara, ukupno 108.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 109.420,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev u delu na ime pretrpljenih fizičkih bolova preko dosuđenog iznosa od 58.500,00 dinara do traženih 70.000,00 dinara i na ime pretrpljenog straha preko dosuđenog iznosa od 49.500,00 dinara do traženih 60.000,00 dinara, odnosno preko ukupno dosuđenog iznosa od 108.000,00 dinara do ukupno traženih 130.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na ove iznose od presuđenja do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1149/24 od 17.07.2024. godine, stavom prvim izreke, potvrđena je presuda Osnovnog suda u Pančevu P1 172/23 od 13.12.2023. godine u stavu prvom izreke i odbijena kao neosnovana žalba tužene. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s predlogom da se o reviziji odluči na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13 – US, 74/13 – US , 55/14, 87/18, 18/20 i 10/23 - drugi zakon) – u daljem tekstu: ZPP, propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Stavom 2. istog člana zakona propisano je da o dozvoljenosti i osnovanosti revizije iz stava 1. ovog člana, odlučuje Vrhovni sud u veću od pet sudija.

Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi propisani odredbom člana 404. stav 1. ZPP za odlučivanje o reviziji tužene, kao izuzetno dozvoljenoj, jer nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse, kao ni novo tumačenje prava. Predmet tražene pravne zaštite je naknada nematerijalne štete tužiocu zbog povrede na radu, a pobijana odluka je doneta primenom relevantnog materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje. Ukazivanje tužene na postojanje drugačijih odluka ne ukazuje nužno na drugačiji pravni stav izražen u tim odlukama, jer pravilna primena materijalnog prava u sporovima sa tužbenim zahtevom kao u konkretnom slučaju zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja.

Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je primenom odredbe člana 404. stav 2. ZPP odlučio kao u stavu prvom izreke rešenja.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5) ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 410. stav 2. tačka 5) ZPP je propisano da revizija nije dozvoljena ako je izjavljena protiv presude protiv koje po zakonu ne može da se podnese (član 403. st. 1. i 3).

Prema članu 403. stav 3. ZPP revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovom sporu je podneta 07.08.2023. godine, a pobijani deo pravnosnažne presude očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost iznosa od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, pa revizija tužene nije dozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Jelena Ivanović, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković