Rev2 3620/2025 3.19.1.26.1.3 dozvoljenost revizije; 3.19.1.26.1.4 posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3620/2025
30.07.2026. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Nadežde Vidić, Vladislave Milićević, Branke Dražić i Irene Vuković, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Zoran Trbuk, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije - Ministarstvo unutrašnjih poslova, Uprava granične policije, Regionalni centar prema granici sa Republikom Hrvatskom, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Novom Sadu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1212/2025 od 04.09.2025. godine, u sednici održanoj 30.07.2026. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1212/2025 od 04.09.2025. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1212/2025 od 04.09.2025. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P1 921/2024 od 23.05.2025. godine, stavom prvim izreke, odbijen je prigovor stvarne nenadležnosti. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime neisplaćenog uvećanja plate po osnovu prekovremenog rada u periodu od 01.07.2022. godine do 31.03.2023. godine isplati iznos od 48.731,47 dinara, sa kamatom od 17.04.2025. godine do isplate, kao i da mu na ime neisplaćene obračunate i dospele kamate (od dospelosti svakog pojedinačnog mesečnog iznosa do 16.10.2024. godine) isplati iznos od 16.002,96 dinara. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime troškova postupka isplati 89.949,00 dinara sa kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 1212/2025 od 04.09.2025. godine, odbijena je žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u usvajajućem delu.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. ZPP.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP (''Službeni glasnik RS'', br. 72/11 ... 10/23), Vrhovni sud je ocenio da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji, kao izuzetno dozvoljenoj, na osnovu člana 404. ZPP. Naime, predmet tražene pravne zaštite je isplata naknade tužiocu na ime uvećane plate za prekovremeni rad za period od 01.07.2022. godine do 31.03.2023. godine, a pobijanom odlukom usvojen je tužbeni zahtev tužioca, primenom odredbi Zakona o radu (''Službeni glasnik RS'', br. 24/2005 ... 95/2018), Zakona o policiji (''Službeni glasnik RS'', br. 6/16, 24/18, 87/18) i Posebnog kolektivnog ugovora za policijske službenike (''Službeni glasnik RS'', br. 62/19, 62/20, 81/21). O ovom pravu tužioca sudovi su odlučili u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog suda u kojima je odlučivano o zahtevima tužilaca, sa istim ili sličnim pravnim osnovom. Revizijom tužene se ne ukazuje na drugačije odluke donete u predmetima sa istim pravnim osnovom i činjeničnim stanjem kao u ovom predmetu. Imajući u vidu napred navedeno, to nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji, kao izuzetno dozvoljenoj, jer nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa, pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse niti novo tumačenje prava. Bitna povreda odredaba parničnog postupka ne predstavlja razlog za izjavljivanje posebne revizije na osnovu člana 404. stav 1. ZPP.

Sa napred navedenih razloga, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije primenom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP i utvrdio da je revizija nedozvoljena.

Članom 441.ZPP, propisano je da, revizija je dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Iz navedene odredbe proizlazi da u svim drugim slučajevima revizija nije dozvoljena, osim kada se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje, kada se primenjuje opšti režim dopuštenosti ovog pravnog leka, prema vrednosti predmeta spora pobijanog dela, primenom člana 403. stav 3.ZPP.

Članom 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužbu radi isplate tužilac je podneo 04.11.2024. godine, a vrednost predmeta spora je 48.731,47 dinara.

Imajući u vidu da je ovo imovinskopravni spor u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to sledi da je revizija tužene nedozvoljena, na osnovu člana 403. stav 3. ZPP, sa kojih razloga je, na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud odlučio, kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Dobrila Strajina, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković