Rev2 3775/2024 3.19.1.25.1.4; 3.19.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 3775/2024
19.12.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Dobrile Strajina i Zorana Hadžića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Boban Trajković, advokat iz ..., protiv tužene JU Turistička organizacija Grada Vranja, čiji je punomoćnik Ivica Kostić, advokat iz ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Vranju Gž1 25/24 od 29.05.2024. godine, u sednici održanoj 19.12.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Vranju Gž1 25/24 od 29.05.2024. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Vranju Gž1 25/24 od 29.05.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom na osnovu priznanja Osnovnog suda u Vranju P1 85/23 od 22.11.2023. godine, stavom prvim izreke, tuženi je obavezan da tužilji isplati na ime uvećane zarade po osnovu prekovremenog rada i na ime uvećane zarade po osnovu rada nedeljom i na dane državnog praznika, iznose, sa zakonskom zateznom kamatom, navedene u tom stavu izreke. Stavom drugim izreke, tuženi je obavezan da tužilji plati na ime troškova parničnog postupka iznos od 69.144,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na iznos troškova zastupanja od 63.000,00 dinara, počev od dana izvršnosti presude do isplate.

Viši sud u Vranju je rešenjem Gž1 25/24 od 29.05.2024. godine, odbio kao neosnovanu, žalbu tuženog i potvrdio presudu na osnovu priznanja Osnovnog suda u Vranju P1 85/23 od 22.11.2023. godine, u stavu drugom izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv rešenja drugostepenog suda, tuženi je izjavio blagovremenu posebnu reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pozivajući se na odredbu člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20), u vezi odredbe člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Na osnovu odredbe člana 420. stav 6. istog Zakona, u postupku povodom revizije protiv rešenja shodno se primenjuju odredbe ovog Zakona o reviziji protiv presude.

Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Predmet tražene pravne zaštite je odluka o troškovima parničnog postupka koju sud donosi na osnovu uspeha parničnih stranaka i preduzetih radnji u postupku, u svakom konkretnom predmetu, pa s tim u vezi nema uslova za ujednačavanje sudske prakse. Revident u reviziji ukazuje na pogrešnu primenu odredbe člana 33.stav 3. Zakona o parničnom postupku, a nepravilna primena odredbe procesnog zakona predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka, što nije razlog za izjavljivanje posebne revizije u smislu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Na osnovu odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije primenom odredbe člana 410. stav 2. tačka 5., u vezi člana 420. stav 1. i 6. Zakona parničnom postupku i utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 28. Zakona o parničnom postupku, propisano je da kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima predviđenim u ovom zakonu, merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vrednost glavnog zahteva (stav 1.), dok se kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i parnični troškovi ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtev (stav 2.).

Imajući u vidu da revident revizijom pobija odluku o troškovima postupka koja ne čini glavni zahtev i ne predstavlja rešenje protiv kog se revizija može da izjavi u smislu odredbe člana 420. Zakona o parničnom postupku, to revizija izjavljena protiv ove vrste odluke, nije dozvoljena.

Na osnovu odredbe člana 413. u vezi člana 420. stav 6. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Gordana Komnenić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković