Rev2 390/2018 radno pravo; naknada zarade

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 390/2018
29.03.2018. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića i Katarine Manojlović Andrić, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Mile Rankić advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije - Vlada Republike Srbije - Ministarstvo pravde i državne uprave - Osnovni sud u Lazarevcu, koju zastupa Državno pravobranilaštvo sa sedištem u Beogradu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3723/2016 od 03.11.2017. godine, u sednici veća održanoj dana 29.03.2018. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3723/2016 od 03.11.2017. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3723/2016 od 03.11.2017. godine, stavom prvim izreke, preinačena je presuda Osnovnog suda u Lazarevcu P1 156/16 od 13.09.2016. godine i odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da se obaveže tužena da joj na ime naknade štete zbog manje isplaćene zarade za period od 24.05.2013. godine do 28.02.2015. godine isplati novčane iznose navedene u prvom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini novčani iznos počev od označenih datuma pa do isplate, da za tužilju na navedene iznose uplati nadležnom Republičkom fondu za za penzijsko i invalidsko osiguranje zaposlenih doprinose za obavezno penzijsko i invaldsko osiguranje i da joj na ime naknade parničnih troškova isplati iznos od 30.140,00 dinara. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova postupka po žalbi.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je blagovremeno izjavila reviziju iz svih zakonom dozvoljenih razloga.

Odlučujući o izjavljenoj reviziji, u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 72/11 ... 55/14 - ZPP), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužilje nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti. Revizijom se posebno ne ukazuje na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, predviđene članom 407. stav 1. tačke 2. i 3. ZPP kao razlozi za izjavljivanje ovog vanrednog pravnog sredstva.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je državni službenik i raspoređena je na radno mesto upisničara u pisarnici Osnovnog suda u Lazarevcu. Posebnim sporazumom o mirnom rešavanju kolektivnog radnog spora, koji su 25.03.2013. godine zaključili Ministarstvo pravde i državne uprave i Sindikat pravosuđa Srbije, obavezano je označeno Ministarstvo da naloži rukovodiocima pravosudnih organa da državnim službenicima i nameštenicima u sudovima, javnim tužilaštvima i kaznenopopravnim ustanovama koji imaju obrazovanje zaključno sa IV stepenom stručnosti, izvrše obračun plate u skladu sa cenom radnog sata - najmanje u visini cene sata utvrđene Odlukom Socijalno-ekonomskog saveta Republike Srbije, a u skladu sa zakonom, osim za zaposlene državne službenike i nameštenike u posebnim sudskim i tužilačkim Odeljenjima za organizovani kriminal i ratne zločine. Istim Sporazumom, koji je stupio na snagu i primenjuje se od dana potpisivanja, obavezano je Ministarstvo da preduzme sve raspoložive mere u okviru svoje nadležnosti, a uz saglasnost Ministarstva finansija i privrede, da obezbedi potrebna finansijska sredstva i druge preduslove za isplatu plata obračunatih na izloženi način. Oba ugovarača obavezala su se da Poseban kolektivni ugovor za državne organe usklade sa ovim Sporazumom, i saglasile da će pre izrade budžeta za 2014. godinu pregovarati o načinu i iznosu povećanja osnovice za obračun i isplatu plata zaposlenih u pravosuđu. Tužilji u spornom periodu (25.04.2013-28.02.2015. godine) plata nije obračunavana i isplaćivana u skladu sa Posebnim sporazumom.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, koje se revizijom ne osporava u smislu člana 407. stav 2. ZPP, pravilno je drugostepeni sud preinačio prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtev. Revizijski navodi o pogrešnoj primeni materijalnog prava, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, nisu osnovani.

Počev od 01.01.2011. godine plate državnih službenika se uređuju Zakonom o platama državnih službenika i nameštenika („Službeni glasnik Republike Srbije“, broj 62/06 ... 99/14), i obračunavaju se na osnovu dva elementa: koeficijenta i osnovice. Shodno članu 8. navedenog zakona, osnovica je jedinstvena i utvrđuje se za svaku budžetsku godinu Zakonom o budžetu. Ovi zakoni su imperativne prirode, pa zato kolektivni ugovor ne može biti suprotan zakonu (član 103. Zakona o obligacionim odnosima u vezi člana 240. Zakona o radu), što znači da se kolektivnim ugovorom za državne organe ne može utvrditi osnovica za plate zaposlenih u državnim organima jer bi to bilo suprotno navedenim zakonima. Aktivnosti učesnika iz kolektivnog ugovora (Vlada i reprezentativni Sindikat) ostvaruju se kroz utvrđivanje predloga za osnovicu i njegovog upućivanja Parlamentu koji ga, Zakonom o budžetu, može usvojiti ili ne usvojiti.

I pod uslovom da izmenjeni posebni kolektivni ugovor nije u direktnoj suprotnosti sa zakonom, posebni sporazum koji predstavlja osnov izmena, nije norma koje određuje osnovicu. Predmetni sporazum zaključen je pod uslovom, i proizvodi pravno dejstvo pod uslovom da se obezbede potrebna finansijska sredstva, a ostale odrednice (stavovi 2-5) ukazuju da se njegovo značenje odnosi na ulaganje napora, pregovaranje i formulisanje predloga koji bi bio upućen parlamentu, a ne pravilo koje određuju osnovicu i menja zakon.

O troškovima postupka odlučeno je pravilnom primenom članova 153. stav 1. i 154. ZPP.

Shodno izloženom, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Branislava Apostolović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić