
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3910/2019
05.11.2020. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u pravnoj stvari tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Siniša Mašović, advokat iz ..., protiv tuženog JKP „Opštinska groblja Smederevska Palanka“ sa sedištem u Smederevskoj Palanci, čiji je punomoćnik Opštinsko pravobranilaštvo Opštine Smederevska Palanka, radi poništaja rešenja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1055/19 od 12.04.2019. godine, u sednici održanoj 05.11.2020. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1055/19 od 12.04.2019. godine.
ODBIJA SE, kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova revizije.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Velikoj Plani, Sudske jedinice u Smederevskoj Palanci P1 124/17 od 11.06.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je zahtev tužioca kojim je tražio da se poništi rešenje broj ... od ...2017. godine, doneto od strane tuženog o prestanku radnog odnosa tužiocu, kao nezakonito. Stavom drugim izreke, odbačena je tužba u delu u kojem je tužilac tražio da se vrati na radno mesto koje je obavljao pre donošenja nezakonitog rešenja. Stavom trećim izreke, obavezan je tužilac da tuženom na ime troškova postupka plati 90.000,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1055/19 od 12.04.2019. godine, odbijena je, kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pravilnost pobijane odluke na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, br.72/11, 87/18), Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija tužioca nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana postupku pred drugostepenim sudom nije bilo propusta, pa ni pogrešne primene odredaba Zakona o parničnom postupku, koje su bile ili su mogle uticati na zakonitost i pravilnost pobijane presude, pa se revizijom neosnovano ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP učinjenu pred drugostepenim sudom.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je 07.02.2017. godine svojevoljno izjavio da raskida radni odnos, odnosno otkazuje ugovor o radu, koji je zaključio sa tuženim ....2013. godine, radi obavljanja poslova ... i u izjavi je naveo da želi da radni odnos raskine zaključno sa ...2017. godine. Istog dana tuženi je doneo rešenje o korišćenju godišnjeg odmora tužiocu, kojim je utvrđeno da drugi deo godišnjeg odmora od 10 radnih dana da tužilac može iskoristiti u periodu od 07.02.2017. godine do 22.02.2017. godine. Na osnovu navedene izjave tužioca, tuženi je doneo sporno rešenje 23.02.2017. godine, kojim je utvrđeno da je tužiocu 24.02.2017. godine prestao radni odnos na osnovu pismene izjave o otkazu ugovora o radu – raskidu radnog odnosa od 07.02.2011. godine. Tužilac je 22.02.2017. godine dobio potvrdu o privremenoj sprečenosti za rad, koju je odneo tuženom i tom prilikom pitao direktorku tuženog da li može da povuče svoju izjavu o otkazu, jer se u međuvremenu predomislio i realno sagledao situaciju. Direktorka tuženog mu je odgovorila da može da povuče izjavu o otkazu, ako odmah počne da radi, jer je trebalo izraditi Pravilnik o korišćenju službenog vozila, što je tuženom bilo naloženo od strane Skupštine opštine. Tužilac je procenio da ovaj posao nije toliko hitan, jer tuženi nema službeno vozilo, i da će taj zadatak odraditi kada se vrati sa bolovanja, međutim, direktorka tuženog mu je tada dala nalog da napiše rešenje o otkazu, što je on i učinio. Nakon toga je tužilac, 12.03.2017. godine, po isteku bolovanja napisao izjavu da povlači svoju izjavu datu 07.02.2017. godine o svojevoljnom otkazu.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, pravilno su odlučili nižestepeni sudovi, kada su odbili, kao neosnovan zahtev tužioca, pravilnom primenom materijalnog prava.
Članom 178. stavom 1. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, br.24/05, 61/05, 54/09, 32/13, 75/14), propisano je da zaposleni ima pravo da poslodavcu otkaže ugovor o radu, stavom 2. istog člana da otkaz ugovora o radu zaposleni dostavlja poslodavcu u pisanom obliku, najmanje 15 dana pre dana koji je zaposleni naveo kao dan prestanka radnog odnosa (otkazni rok), dok je stavom 3. propisano da opštim aktom ili ugovorom o radu može da se utvrdi duži otkazni rok, ali ne duži od 30 dana.
Iz citirane odredbe Zakona o radu sledi da zaposleni ima pravo da poslodavcu otkaže ugovor o radu, da je izjava o otkazu ugovora o radu jednostrana izjava volje, koja proizvodi pravno dejstvo od dana dostavljanja poslodavcu. Rešenje o otkazu ugovora o radu doneto na osnovu pisane izjave zaposlenog o otkazu ugovora o radu je deklarativnog, a ne konstitutivnog karaktera, sa kojih razloga rešenje o otkazu ugovora o radu ne predstavlja pravni osnov za prestanak radnog odnosa, jer je tim rešenjem samo konstatovan prestanak radnog odnosa voljom zaposlenog lica. Kod utvrđenog da je tužilac 07.02.2017. godine svojevoljno izjavio da raskida radni odnos, odnosno otkazuje ugovor o radu koji je zaključio sa tuženim 14.02.2013. godine da je u izjavi naveo da želi da radni odnos raskine zaključno sa 24.02.2017. godine, i da je tuženi na osnovu navedene izjave doneo sporno rešenje 23.02.2017. godine, kojim je utvrđeno da je tužiocu 24.02.2017. godine prestao radni odnos na osnovu pisane izjave o otkazu ugovora o radu – raskidu radnog odnosa od 07.02.2017. godine, to je tužiocu, momentom dostavljanja otkaznog akta tuženom, kao poslodavcu, prestao radni odnos po samom zakonu. Naknadno povlačenje date izjave ne može proizvesti pravno dejstvo bez pristanka poslodavca. Stoga su neosnovani navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava.
Kako se ni ostalim navodima revizije tužioca ne dovodi u sumnju pravilnost pobijane presude, to je Vrhovni kasacioni sud na osnovu člana 414. ZPP, odlučio kao u stavu prvom izreke.
S obzirom na to da tužilac nije uspeo u postupku po reviziji, to nema pravo na troškove revizijskog postupka, sa kojih razloga je primenom člana 153. i 165. ZPP odlučeno kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Slađana Nakić Momirović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić