
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 393/2024
13.03.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, dr Ilije Zindovića, Gordane Komnenić i Zorana Hadžića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji su punomoćnici Zlata Ćirić Beljan i Aleksandar Beljan, advokati iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstva odbrane, koju zastupa Vojno pravobranilaštvo, Odeljenje u Nišu, radi naknade nematerijalne štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3473/2023 od 18.10.2023. godine, u sednici održanoj 13.03.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3473/2023 od 18.10.2023. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3473/2023 od 18.10.2023. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Nišu P1 1342/2022 od 06.06.2023. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca i obavezana tužena da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete isplati i to: na ime pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 25.000,00 dinara i na ime pretrpljenog straha iznos od 25.000,00 dinara, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 06.06.2023. godine, do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca za veći iznos od dosuđenih u stavu prvom izreke presude i to na ime nematerijalne štete zbog pretrpljenih fizičkih bolova do iznosa od 60.000,00 dinara, a za pretrpljeni strah do iznosa od 60.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od 06.06.2023. godine do isplate. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime troškova postupka isplati iznos od 159.800,00 dinara, od toga iznos od 152.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od izvršnosti presude do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 3473/2023 od 18.10.2023. godine, stavom prvim izreke, potvrđena je prvostepena presuda u delu stava prvog izreke u pogledu zahteva za naknadu nematerijalne štete za pretrpljene fizičke bolove i u ovom delu je žalba tužene odbijena, kao neosnovana. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u preostalom delu stava prvog izreke, u pogledu zahteva za naknadu nematerijalne štete za pretprljeni strah, tako što je odbijen, kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca da se obaveže tužena da tužiocu na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljeni strah isplati iznos od 25.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 06.06.2023. godine do isplate. Stavom trećim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu trećem izreke, tako što je obavezana tužena da tužiocu na ime troškova postupka isplati 158.800,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti presude do isplate, dok je zahtev tužioca za naknadu troškova preko navedenog iznosa do iznosa dosuđenog prvostepenom presudom od 159.800,00 dinara, odbijen. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tužilac da tuženoj na ime troškova drugostepenog postupka plati 18.000,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se reviziji odluči u smislu člana 404. ZPP.
Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 10/23), po oceni Vrhovnog suda, u ovom slučaju nisu ispunjeni zakonom propisani uslovi za odlučivanje o reviziji tužene, kao o izuzetno dozvoljenoj, jer nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse i novo tumačenje prava.
Pravnosnažnom presudom, odlučeno je o naknadi nematerijalne štete. Po oceni Vrhovnog suda, a imajući u vidu prirodu spora, sadržinu tražene pravne zaštite, način presuđenja i date razloge o osnovanosti tužbenog zahteva tužioca, u ovom slučaju nisu ispunjeni uslovi za primenu instituta posebne revizije iz člana 404. ZPP. Naime, ne postoji potreba za razmatranjem pravnog pitanja od opšteg interesa ili u intresu ravnopravnosti građana, za ujednačavanje sudske prakse, niti je potrebno novo tumačenje prava u pogledu primene člana 173, 174. i 177. Zakona o obligacionim odnosima (koji se odnose na odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne delatnosti) i člana 200. Zakona o obligacionim odnosima (koji se odnose na pravo na pravičnu novčanu naknadu za različite vidove nematerijalne štete i načina određivanja te naknade), jer se to pitanje rešava zavisno od konkretne činjenične i pravne situacije. U ovom slučaju, po oceni Vrhovnog suda, nižestepeni sudovi su prema činjenicama utvrđenim u ovoj pravnoj stvari doneli odluku u skladu sa pravnim shvatanjem koje je izraženo kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda i Vrhovnog suda, a tužena uz reviziju nije dostavila pravnosnažne presude iz kojih bi proizlazio zaključak o različitom odlučivanju u istoj ili bitno sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.
Na osnovu iznetog, primenom člana 404. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da je revizija nedozvoljena.
Tužba radi naknade štete podneta je 30.03.2021. godine, a vrednost predmeta spora pobijanog dela je 25.000,00 dinara.
Članom 441. ZPP, propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. U sporovima radi novčanog potraživanja iz radnog odnosa revizija je dozvoljena pod istim uslovima, kao i u imovinskopravnim sporovima koji se odnose na novčano potraživanje.
Prema odredbi člana 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Imajući u vidu da se u ovom slučaju radi o imovinskopravnom sporu, koji se odnosi na novčano potraživanje u kome vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je revizija nedozvoljena, sa kojih razloga je primenom člana 413. ZPP, odlučeno kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Dobrila Strajina, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
