
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 3988/2019
28.10.2020. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Spomenke Zarić i Biserke Živanović, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Branko Ivković, advokat iz ..., protiv tužene „Komercijalne banke“ AD Beograd, čiji je punomoćnik Mladen Magdalinić, advokat iz ..., radi poništaja rešenja i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3723/18 od 22.05.2019. godine, na sednici održanoj 28.10.2020. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3723/18 od 22.05.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1194/17 od 04.07.2018. godine, stvom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da se poništi rešenje tužene broj .. od 01.02.2017. godine kojim je tužilji raspoređenoj na poslovima likvidatora blagajnika u ekspozituri BB, poslovni centar .., Filijala ..., otkazan ugovor o radu od 2002. godine sa pripadajućim aneksima koje je tužilja zaključila sa tuženim, a zbog povrede radne obaveze definisane članom 10. stav 1. Alineja 2. i alineja 5. Aneksa broj .. od 07.03.2016. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tuženi da je vrati na radno mesto likvidatora blagajnika u navedenoj ekspozituri. Stavom trećim izreke obavezana je tužilja da tuženom naknadi troškova postupka u iznos u od 80.250,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3723/18 od 22.05.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke odbijeni su kao neosnovani zahtevi tužilje i tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
(„Službeni glasnik RS“ br. 72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužilje nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti. U postupku pred drugostepenim sudom nije učinjena povreda odredbi parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP na koju se u reviziji neosnovano ukazuje. Ukazivanje na povredu postupka iz člana 374. stav 2. tačka 12. ZPP ne predstavlja bitnu povredu zbog koje se revizija može izjaviti primenom člana 407. stav 1. ZPP.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je bila u radnom odnosu na neodređeno vreme kod tuženog od 2006. godine, a na osnovu aneksa ugovora o radu počev od 14.03.2016. godine obavljala je poslove likvidator blagajnik u ekspozituri BB, Sektor poslova sa stanovništvom, Filijala ... . Protiv tužilje je pokrenut postupak utvrđivanja odgovornosti zbog toga što je utvrđeno da je učinila povrede radne obaveze definisane članom 10. stav 1. alineja 2. i 5. aneksa broj .. od 07.03.2016. godine, jer dana 19.09.2016. godine nije postupila u skladu sa Upustvom „blagajničko poslovanje“ s obzirom da je prilikom pružanja usluge klijentu izvršila transakciju knjiženja računa za struju, a potom izvršila i transakciju isplate novčanih sredstava za plaćanje računa, prilikom koje nije odštampala isplatni nalog, pa samim tim ni klijent nije mogao da potpiše isti. Videvši propust, bez obraćanja za pomoć bilo kome, umesto da izvrši ponovnu štampu isplatnog naloga, tužilja je ponovo uradila isplatu sa tekućeg računa klijenta, a kako nalog nije bio potpisan, ona je po štampanju naloga potpisala klijenta, overila nalog i potom odložila uz ostale naloge. Transakcija je izvršena nakon završetka radnog vremena ekspoziture, a izvršenjem iste je došlo do neslaganja stanja blagajne ovde tužilje, jer je izvršena isplata u sistemu, a novac je ostao u blagajni. Činjenica je da nije konstatovan višak, a samim tim nije ni prijavljen na kraju dana. Problem je konstatovan sutradan, kada je došao klijent u ekspozituru kako bi izvršio reklamaciju zbog duplog skidanja identičnog iznosa novčanih sredstava sa tekućeg računa. Zbog navedene povrede tužilji je radni odnos prestao rešenjem od 01.02.2017. godine.
Polazeći od navedenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su pravilno primenili odredbu člana 179. stav 2. tačka 5. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ br. 24/05...75/14), kada su odbili zahtev tužilje za poništaj rešenja otkaza ugovora o radu i za vraćanje na rad.
Odredbom člana 179. stav 2. tačka 5. Zakona o radu propisano je da poslodavac može zaposlenom da otkaže ugovor o radu ako zaposleni svojom krivicom učini povredu radne obaveze i to ako učini drugu povredu radne obaveze utvrđenu opštim aktom, odnosno ugovorom o radu.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, pravilan je zaključak nižestepenih sudova da su se u radnjama tužilje stekla obeležja povrede radne obaveze naznačenih članom 10. aneksa ugovora o radu, neblagovremeno, nesavesno i nemarno izvršavanje poslova odnosno izvršavanje poslova suprotno zakonu, propisima ili aktima banke koji nije u skladu sa pravilima ponašanja i profesionalne etike, procedurama o pravilima i upustvima, instrukcijama, odlukama nadležnog organa ili drugog akta banke čime je obrazovan otkazni razlog iz člana 179. stav 2. tačka 5. Zakona o radu.
Naime, da bi bio zakonit otkaz ugovora o radu zbog povrede radne obaveze potrebno je da postoji protivpravna radnja zaposlenog i njegova krivica za tu radnju u stepenu namere ili krajnje nepažnje. U konkretnom slučaju, tužilja je radeći svoj posao učinila nepravilnost u radu sa nalogom klijenta, kršeći interne akte banke zbog čega se radi o svesnom propustu u radu zaposlenog, konkretno tužilje, što jeste, suprotno navodima revizije, opisano u otkaznim razlozima, i što predstalja nesavesno i nemarno ponašanje odnosno ponašanje sa nepažnjom u vršenju radnih obaveza, kako su pravilno zaključili nižestepeni sudovi. Imajući u vidu navedeno, neosnovani su revizijski navodi o pogrešnoj primeni materijalnog prava, a kako je tužilji zakonito prestao radni odnos nisu ispunjeni uslovi za vraćanje na rad propisani članom 191. stav 1. Zakona o radu. Kako je članom 175. stav 1. Zakona o radu propisano da se ugovor o radu otkazuje rešenjem, u pisanom obliku i da obavezno sadrži obrazloženje i pouku o pravnom leku, to je sporno rešenje doneto saglasno ovoj odredbi, a revizijski navod o lakšim i težim povredama radne obaveze stepenom krivice nije relevantan jer to nije predmet uređenja Zakona o radu niti statuta i pravilnika tuženog.
Navode u reviziji kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje, Vrhovni kasacioni sud nije cenio, s obzirom da se revizija iz ovih razloga ne može izjaviti (član 407. stav 1. ZPP).
Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci na osnovu člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Predsednik veća-sudija
Jasminka Stanojević,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić