
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 4037/2024
05.03.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića i Marije Terzić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik advokat Marija Joksović iz ..., protiv tuženog PD „ Vojvodina“doo Novo Mileševo, čiji je punomoćnik advokat Nemanja Aleksić, radi ..., odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv rešenja o troškovima postupka Višeg suda u Somboru Gž1 67/2024 od 21.10.2024. godine, u sednici održanoj 05.03.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje izjavljenoj protiv rešenja o troškovima postupka Višeg suda u Somboru Gž1 67/2024 od 21.10.2024. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv rešenja o troškovima postupka Višeg suda u Somboru Gž1 67/2024 od 21.10.2024. godine.
Odbija se zahtev tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Vrbasu, Sudska jedinica u Kuli P1 348/2023 od 16.04.2024. godine, stavom prvim izreke usvojen je tužbeni zahtev i utvrđeno da je apsolutno ništava odredba pod tačkom II podtačke d) i tačke III, Ugovora o vansudskom poravnanju od 10.01.2007. godine zaključenim između tužilje i pravnog prethodnika tuženog. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 164.700,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate. Stavom trećim izreke tužilja je oslobođena obaveze plaćanja sudskih taksi.
Rešenjem Višeg suda u Somboru Gž1 67/2024 od 21.10.2024. godine, stavom prvim izreke delimično je usvojena, a delimično odbijena žalba tužene te je rešenje o troškovima postupka sadržano u prvostepenoj presudi preinačeno tako što je odbijen zahtev tužilje za naknadu troškova postupka preko iznosa od 59.400,00 dinara do dosuđenog iznosa od 164.700,00 dinara, sa razlikom pripadajuće zakonske zatezne kamate, dok je u preostalom pobijanom nepreinačenom delu osporena odluka potvrđena. Stavom drugim izreke obavezana je tužilja da tuženoj isplati troškove drugostepenog postupka u iznosu od 23.500,00 dinara.
Protiv navedenog pravnosnažnog drugostepenog rešenja o troškovima postupka, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, pozivajući se na odredbu člana 404. ZPP.
Tuženi je odgovorio na reviziju tužilje. Troškove revizijskog postupka je tražio i opredelio.
Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11,...18/20), Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj.
Revizija je izuzetno dozvoljena, saglasno odredbi člana 404. stav 1. ZPP, zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmore pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). Odredbom člana 420. stav 6. ZPP propisano je da se u postupku povodom revizije protiv rešenja shodno primenjuju odredbe ovog zakona o reviziji protiv presude.
Naime, revizijom se pobija odluka koja ne čini glavni zahtev, jer je njome odlučeno o troškovima postupka, čiji se obračun vrši u svakom postupku pojedinačno, primenom odredbi Zakona o parničnom postupku, Advokatske tarife i Taksene tarife, prema uspehu u sporu, uzimajući u obzir samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. Budući da se osporava sporedna odluka o procesnom pitanju konkretnog spora, ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.
Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u stavu prvom izreke primenom člana 404. stav 2. ZPP.
Revizija nije dozvoljena ni u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. u vezi sa članom 420. ZPP.
Odredbom člana 28. ZPP, propisano je da ako je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima propisanim u ovom zakonu merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vrednost glavnog zahteva (stav 1). Kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i parnični troškovi ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtev (stav 2).
Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju revizija izjavljena protiv drugostepene odluke o troškovima postupka, dakle protiv rešenja kojim je odlučeno o sporednom traženju stranaka, koje ne predstavlja glavno potraživanje, to revizija nije dozvoljena, pa je Vrhovni sud primenom člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.
Troškovi revizijskog postupka na ime angažovanja punomoćnika advokata za sastav odgovora na reviziju tuženom nisu bili potrebni u smislu odredbe člana 154. Zakona o parničnom postupku. Iz tih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu trećem izreke doneo primenom odredbe člana 165. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Predsednik veća – sudija
Gordana Komnenić s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
