Rev2 4042/2024 3.19.1.26.1.4; 3.1.2.7.4.1; 3.1.2.7.4.2; 3.1.2.7.4.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 4042/2024
18.06.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branke Dražić, predsednika veća, Marine Milanović, Vesne Mastilović, Ivane Rađenović i Vladislave Milićević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., opština ..., čiji je punomoćnik Novica Jovanović, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, MUP RS, PU Kragujevac, PS Topola, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Kragujevcu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1393/24 od 02.08.2024. godine, u sednici održanoj 18.06.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1393/24 od 02.08.2024. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1393/24 od 02.08.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Aranđelovcu, Sudska jedinica u Topoli P 1180/23 od 22.01.2024. godine, ispravljena rešenjem istog suda P 1180/23 od 29.04.2024. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev tužioca pa je obavezana tužena da mu na ime naknade nematerijalne štete proistekle povredom na radu isplati za pretrpljene fizičke bolove 80.000,00 dinara, pretrpljeni strah 90.000,00 dinara i duševne bolove zbog naruženosti 80.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 22.01.2024. godine, kao dana presuđenja, do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca za razliku od iznosa dosuđenih u stavu prvom do potraživanih iznosa i to za pretrpljene fizičke bolove za iznos od 100.000,00 dinara i za pretrpljeni strah za iznos od 70.000,00 dinara sa traženom zakonskom zateznom kamatom. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 328.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1393/24 od 02.08.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena presuda Osnovnog suda u Aranđelovcu, Sudska jedinica u Topoli P 1180/23 od 22.01.2024. godine, ispravljena rešenjem istog suda P 1180/23 od 29.04.2024. godine u stavovima prvom i trećem izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužena je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava pozivajući se na odredbu člana 404. ZPP.

Prema odredbi člana 404. ZPP revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

U ovoj parnici pravnosnažnom presudom odlučeno je o tužbenom zahtevu za naknadu nematerijalne štete u činjeničnopravnoj situaciji da je tužilac, zaposlen kod tuženog pretrpeo povredu na radu u toku svoje redovne dužnosti na poslu, kada je držeći se za gelender silazio niz klizave stepenice koje nisu bile osvetljene, usled čega se okliznuo, pao i zadobio povrede u vidu rana na gornjem desnom očnom kapku i na poglavini, kao i fraktura frontalno u nivou desne orbite i lateralnog zida etimoidnog sinusa desno, te je pretrpeo fizičke bolove, strah i duševne bolove zbog naruženosti, pa je odlučeno delimičnim usvajanjem tužbenog zahteva za naknadu štete po navedenim vidovima primenom odredbe čl.154 stav 1., 158. i 200. Zakona o obligacionim odnosima, te odredbe čl.9 stav 1. i 4. Zakona o bezbednosti na radu, nalazeći da nema doprinosa tužioca nastanku štete. Navodima revizije se ne ukazuje na sporna pitanja od opšteg interesa i na pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana već se ukazuje na činjenična i pravna pitanja konkretnog slučaja odnosno na doprinos tužioca nastanku štete zbog čega nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji čija je dozvoljenost uslovljena ispunjavanjem uslova propisanih u članu 404. stav 1. ZPP. Navodi o doprinosu tužioca ne predstavljaju razloge iz člana 404. koji bi opravdavao zaključak o dozvoljenosti posebne revizije jer se naknada štete odmerava zavisno od okolnosti svakog konkretnog slučaja a uz reviziju nisu priložene pravnosnažne odluke koje bi zbog drugačijeg odlučivanja opravdale potrebu ujednačavanja sudske prakse.

Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Prema članu 403. stav 3. ZPP, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu na dan podnošenja tužbe.

Tužba u ovoj parnici radi naknade štete podneta je 23.12.2019. godine, a vrednost pobijanog dela iznosi 250.000,00 dinara.

S obzirom da se u konkretnom slučaju vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena i na osnovu člana 413. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Branka Dražić s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković